Kombinacija nacionalnog i građanskog koncepta na kojem počiva postdaytonska Bosna i Hercegovina, prvi put bi mogla biti u potpunosti legitimno predstavljena kroz vlast koja podjednako predstavlja oba ova segmenta bh. društva. Iako su međustranački pregovori o formiranju vlasti još uvijek u ranoj fazi, niz bilateralnih konzultacija nagovještava stvaranje “velike koalicije” u koju bi ušle ključne, uvjetno rečeno, nacionalne i građanske stranke.
Bez obzira koliki bili međusobni animoziteti među njima, pa i razlike, ne može se osporiti da su četiri nacionalne stranke - SDA, SDS i dva HDZ-a te dvije formalno građanske stranke - SDP i SNSD, dobile potporu dvije trećine birača. BiH bi tako prvi put mogla dobiti vlast koja ima podjednaku potporu i utjecaj u oba entiteta i sva tri naroda. SNSD i SDS imaju više od 60 posto potpore u Republici Srpskoj, a SDP, SDA, HDZ BiH i HDZ 1990 isti postotak glasova dobili su u Federaciji BiH. U koaliciji koju bi činile nabrojane stranke, potpuno bi bila predstavljena i izborna volja svakog od tri naroda. Barem dvije trećine Srba u RS-u, kao i jedan broj Srba u FBiH, glasovali su za SNSD i SDS.
Bošnjaci su također u sličnom postotku glasovali za SDA i SDP, dok je potpora Hrvata HDZ-u BiH i HDZ-u 1990 još i veća. Doda li se tome podatak da su i Bošnjaci i Hrvati u RS-u većinu glasova dali SDA, SDP-u i HDZ-u te da je jedan broj građanski orijentiranih Hrvata u Tuzli, Sarajevu i drugim gradovima glasovao za SDP, jasno je da nova “šestorka” ima najširi izborni legitimitet za preuzimanje vlasti. Koliko je ovako strukturirana vlast uistinu odraz izborne volje građana i naroda, pokazuje i podatak da bi ove stranke bez problema mogle formirati vlast u Federaciji BiH i u svih deset županija. To znači da je i regionalna zastupljenost u vlasti zajamčena te da se ne bi moglo dogoditi da neka područja, zbog svog političkog izbora, ostanu zapostavljena od državne i entitetske vlasti. Iako se Zlatku Lagumdžiji i njegovim stranačkim kolegama diže kosa na glavi od spominjanja “nove šestorke”, ona se ni u kojem slučaju ne bi mogla uspoređivati s krajnje neučinkovitom koalicijom koja je državom upravljala protekle četiri godine.
Činjenica je da bi u novoj šestorki bile čak četiri stranke koje su i do sada bile dio vlasti. Međutim, ulazak SDS-a, a posebno SDP-a u novu vlast, suštinski mijenja njezinu strukturu. Nema dvojbe da je SDP većinski bošnjačka stranka, ali je to istodobno i najveći predstavnik onoga što se naziva “građanskom BiH”, a iza čega stoji značajan dio bh. populacije, posebno u gradskim sredinama. Do sada taj segment bh. društva nije imao “svog predstavnika” u vlasti. Dijelom je za to bila kriva isključivost nacionalnih stranaka koje nisu željele da bilo što naruši njihovo trojstvo u vlasti, a odgovornost je i na SDP-u, čiji su lideri odbacivali mogućnost bilo kakve suradnje s nacionalno orijentiranim strankama. Stoga bi ovaj put ulazak SDP-a u vlast s nacionalnim strankama i SNSD-om predstavljao možda i povijesnu pomirbu nacionalnog i građanskog koncepta koji su podjednako važni za budućnost države Bosne i Hercegovine i njezinu stabilnost.
