Nakladnička kuća Ibis grafika iz Zagreba nedavno je objavila dramu "Ćitra" velikog indijskog pjesnika, nobelovca Rabindranath Tagorea. Knjigu je preveo dr. Špiro Janović iz Splita, a ilustrirala Tajana Ivić.
Dr. Špiro Janović preveo je Ćitru davne 1986. godine, a njegova je kći Snježana Grković Janović ove godine dala prijevod za objavu te napisala uvodni esej i pogovor. I sama spisateljica, umirovljena socijalna djelatnica iz Splita, autorica više knjiga za djecu te knjiga "Sestra Lujza" i "Lujzin dnevnik".
Jednočinka "Ćitra" Rabindranatha Tagorea izvodila se u Zagrebu još početkom 20 stoljeća, ali sve dosad ovo bezvremeno djelo nije bilo dostupno hrvatskom čitatelju u dorađenom prijevodu. Tematizirajući pojam ljepote, u dva njena vida - onom tjelesnom i onom duhovnom, Tagore nam ovom nevelikom dramom (čija je osnovna priča preuzeta iz velikog junačkog epa Mahabharate) prenosi na prvi pogled romantičnu, ali u zbilji itekako potvrđenu vječnu istinu: jedino je duhovna ljepota prava ljepota.
Snježana Grković Janović ispričala je kako se njena obitelj susrela s tim djelom: „Priča počinje kad je moj djed, koji je trgovao platnom, ušao u jednu knjižaru u Leipzigu, posegnuo za knjigom 'Ćitra', pročitao je jer je odlično govorio njemački jezik i dodao je u svoju biblioteku. Kako na knjizi nije bila naznačena godina izdanja, s pečata njegove biblioteke koji je utisnuo na unutrašnje korice knjige iščitava se datum i ime njegovo – Ivan Wagner, 1917. Moja je majka dobila tu knjigu na dar i zajedno s mojim ocem čitala o Ćitri. Zajedno su se zanosili s Tagoreom. Knjiga je nastavila svoj put i završila u Sumartinu na Braču, kod drugog djeda. Kada mi je bilo šest godina, probudila sam se jedne noći i tražila sam oca da mi ispriča priču. Nisam željela priče o gusarima koje je otac krenuo pričati nego o princezama; u to su mi vrijeme bile najdraže. Otac se sjetio Ćitre i načinio od jedne drame priču za djecu. Voljela sam priče o princezama, ali Ćitra je bila drukčija jer nije bila lijepa. Bila je sasvim obična, ali posebna. Prošlo je dosta godina od tog događaja, studirala sam književnost i sjetila se priče ispričane te večeri i zamolila oca da mi prevede 'Ćitru' na hrvatski. Život je donio druge stvari, a knjiga je čekala. Samo mjesec i pol dana prije svoje smrti, moj je otac dovršio prijevod ove lirske jednočinke. Prošle su godine… Knjiga je strpljivo čekala svoj trenutak. I on je sada konačno došao.“
Rabindranath Tagore rodio se u Kalkuti 1861. u brahmanskoj obitelji. Bio je pjesnik i pisac, glazbenik i slikar. Godine 1913. dobio je Nobelovu nagradu za djelo "Gitanđali" (Pregršt pjesama), po čemu je postao poznat na Zapadu. Manje je poznato da je sam uglazbio mnoge svoje pjesme koje su zatim postale dio narodne kulture.
Ćitra je ratnica, ima osobine muškarca, neustrašivost i nepokolebljivost, ali kada prvi put slučajno sreće Arđunu, velikog ratnika i junaka, zaboravlja na ponos i postaje zbunjena žena. Moli bogove da je učine „čudesno lijepom“. Želja joj je uslišena i opsjena će trajati godinu dana. Pri sljedećem susretu Arđuna pada na koljena pred tolikom ljepotom, ali mu ona spočitava što zbog ženske ljepote napušta dani zavjet. Ipak, njihova uzajamna ljubav toliko se razbuktala da ona prihvaća ulogu ljepotice i, iako nezadovoljna jer je svjesna da ona nije ta osoba za koju se predstavlja, na nagovor bogova ostaje u tom liku godinu dana. Kada je godina dana bila pri isteku, i Arđuna postaje sve svjesniji prolaznosti ljepote, čezne za životom koji je imao prije nego je upoznao Ćitru. U to vrijeme čuje od seljaka o Ćitri, dobroj i hrabroj vladarici, i ne znajući da pred njim stoji upravo ta Ćitra, divi joj se i zamišlja je kako nalikuje božici ljubavi. U posljednjem prizoru Ćitra se otkriva, oblači mušku odjeću i oslobođena lažnog izgleda govori Arđuni što se zapravo događalo, a Arđuna je sretan jer je njegova ljubav za duhovnom ljepotom nagrađena.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
