Prvog na listi HDZ-a u XI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor Iliju Filipovića jučer smo uspjeli telefonski dobiti u automobilu između Kupresa i Tomislavgrada gdje vode mini izbornu kampanju. U odnosu na prijašnje godine, izbori kao da se ne događaju Hrvatima u BiH.
Jedino vaša stranka vodi neku vrstu kampanje. Jeste li uspjeli animirati birače?
Ovo je neobična i specifična kampanja kakvu nikada nije vodila nijedna naša stranka, pogotovo na jedan ovako organiziran način. Mi smo odlučili oči u oči s dužnosnicima, braniteljima, Katoličkom crkvom, hrvatskim biračima u cijeloj BiH predstaviti se, ali i čuti njihova razmišljanja. Kako je bilo kratko vrijeme za pripreme, mi smo odabrali ovaj način. Smatrali smo da je to i najprimjerenije.
Imate li dojam da općenito ovu kampanju zanima iznimno mali broj ljudi u BiH?
Imam taj dojam i mislim da to proizilazi iz nekoliko činjenica. Prvo, medijska kampanja u Hrvatskoj je apsolutno usmjerena prema određenim događajima, a ne samim izborima. Ta kampanja je toliko snažna i uperena je protiv HDZ-a da je to skrenulo pozornost i smanjilo interes Hrvata i u BiH da promišljaju o izborima. U tome scenariju sklanjanja HDZ-a s vlasti uključile su se i druge institucije poput USKOK-a, DORH-a. Naime, nije slučajno da su se optužnice dogodile prije izbora i smatram da se s time trebalo pričekati kako bi se otklonile sumnje u političku pozadinu cijelog procesa u interesu ovih što ‘kokodaču’ posljednjih dana. Pomalo je ekskluziva u europskim okvirima da se protiv bivšeg premijera vodi kazneni postupak. Time se htjelo poslati poruka, eto takav je HDZ. HDZ je, međutim, stranka koja je stvorila hrvatsku državu. To je ozračje u kojemu se provodi ova kampanja.
Koliko je možebitni razlog čak i za preispitivanje regularnosti izbora budući da bi teorijski 280.000 birača trebalo glasovati na 4 lokacije?
Poseban je pak problem to što smo mi do sada imali 124 biračka mjesta koja su svedena na svega četiri lokacije. Praktično to znači izazov da pojedini birači moraju prijeći i do 100 kilometara kako bi glasovali. Dobro je što se dopustilo da se birališta otvore izvan diplomatsko-konzularnih predstavništva kako bi ipak mogao glasovati veći broj ljudi. To ipak podrazumijeva dovoženje birača autobusima. Mislim da ćemo imati, s obzirom na ograničenja koja imamo, adekvatan odaziv birača i u dijaspori i u BiH i vjerujem da će sva tri kandidata na listi HDZ-a proći u Sabor.
Upravo zato je nekoliko kandidata s drugih lista u XI. izbornoj jedinici optužilo HDZ za izborni inženjering kao što su to radile neke stranke na izborima u BiH koje su i kupovale glasove birača. Kako to komentirate?
HDZ je jedna ozbiljna stranka koja funkcionira na transparentan način i HDZ neće provoditi nikakav izborni inženjering. Ali, nikome nije zabranjeno, pa tako niti četrnaest listi koje još postoje da organizira prijevoz birača koji ga žele poduprijeti. Mi mislimo da će interes biti veći ako organiziramo prijevoz, nego da ljudi samostalno sjednu u automobil i sami dođu glasovati. Mi imamo snažnu infrastrukturu i želimo omogućiti svima onima koji žele dati glas HDZ-u za Hrvatski sabor da im se i omogući doći do biračkog mjesta. Ne vidim u tome ništa spornoga, dapače.
Rekli ste da očekujete izbor sve trojice s liste HDZ-a u Hrvatski sabor, no HSP najavljuje izbor jednoga zastupnika, Stranka hrvatskog zajedništva također, lista gospodina Jurčića. Kako gledate na njihova očekivanja?
Parlamentarni izbori su ‘festival demokracije’ koji su natjecateljskog karaktera i tom prigodom prolazi onaj tko dobije glas više. Dakle, mi smo uvjereni da taj glas više možemo osvojiti.
U makar malom dijelu kampanje čule su se kritike na dosadašnji rad saborskih zastupnika. Kako vi gledate na njihov angažman i može li se očekivati da konačno postanu glasnogovornici Hrvata u BiH u isticanju problema s kojim se suočava ovaj narod?
Ja se ne bih upuštao u ocjene kolega koji su do sada bili u Hrvatskom saboru. Ali, moram reći da su saborski zastupnici iz BiH i dijaspore u šestom sazivu Sabora napravili veliki iskorak. Bez nazočnosti zastupnika Kukuriku koalicije, prihvaćen je zakon o odnosima RH prema Hrvatima, predviđena je uspostava određenih tijela – državnog ureda za provedbu toga zakona. Imat ćemo i Vladin savjet u kojemu će sjediti misleći Hrvati iz BiH i dijaspore. U ovome vremenu donesena je i Deklaracija o položaju Hrvata u BiH. A to je zasluga ljudi koji su sjedili u Saboru. Mi smo, međutim, čuli dosta primjedbi na terenu, u koje se nismo upuštali raspravljati, u odnosu na potpore koje su dolazile iz hrvatskog proračuna. U ovoj kampanji nismo se bavili obećanjima, ali smo rekli da ćemo za slučaj potpore hrvatskog biračkog tijela u BiH, ali i iseljene Hrvatske, biti glasnogovornici interesa hrvatskog puka izvan Hrvatske. Zagovarat ćemo, prije svega, potporu Sveučilištu u Mostaru, Kliničkoj bolnici, Livnu, Orašju, a napose bolnici u Novoj Biloj. Stanje u toj bolnici je poražavajuće. Oni nemaju ni za platiti lijekove dobavljačima, telefon, struju. To se mora čuti i oni ne smiju biti ostavljeni bez financijske potpore.
Brojne su otvorene teme u BiH i velike podjele unutar zemlje koje su se potvrdile u talijanskome gradu Cadenabbiji. Može li Hrvatska biti snažniji zagovornik stajališta Hrvata u BiH kada nije sporno da s druge strane bošnjački odvjetnik bude Ankara, a srpski Beograd i Moskva?
Kada se pomaže Srbima, to je posve normalno. Jednako tako kada politička ali i financijska potpora stiže iz Turske Bošnjacima, također se sve smatra normalnim. No, kada Hrvatska pomaže Hrvatima u BiH onda je to miješanje u unutarnje stvari BiH. Takvo tumačenje je apsolutno krivo i rekao bih zlonamjerno. Velika je uloga Hrvata iz BiH u Domovinskom ratu u stvaranju hrvatske države i to priznaje veliki broj Hrvata iz Hrvatske. To je naprosto tako. Nama u BiH, a prije svega političkim liderima koji su lomili koplja u Italiji s predstavnicima Srba i Bošnjaka, predstoji ustavno-pravni redizajn BiH jer Daytonski sporazum je preživljen i on ovakav kakav je ne može istrpjeti niti primjenu presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Mora se, naime, vrlo jasno to želim reći, mijenjati struktura načina funkcioniranja državnog Parlamenta, izbora Predsjedništva i Doma naroda. To je nešto o čemu Hrvatska, koja će sutra biti članica Europske unije, treba vrlo otvoreno progovoriti i boriti se za interese, ne samo Hrvata da budu jednakopravni, nego i da država BiH bude stabilnija. Sada svi znamo da to nije slučaj. Ono što ja zagovaram je federalizirana BiH, što zagovara i moja stranka koja me počastila kandidirajući me na listu za Hrvatski sabor. U okviru takve BiH treba postojati većinska hrvatska federalna jedinica sa zakonodavnom, sudbenom i izvršnom vlašću. Ta federalna jedinica može biti u diskontinuitetu, kao što su to sada i FBiH i RS. U tome smislu glas RH kao članice EU-a može biti vrlo značajan jer siguran sam da šutjeti neće Istok kada su u pitanju Srbi, ali ni Ankara ili islamske zemlje kad su u pitanju Bošnjaci.
