– Stavlja mi se na inkriminaciju nekakav luksuzni život, puste nekretnine... Sve su te nekretnine kupljene prije bilo kojeg inkriminirajućeg razdoblja, pa čak i prije Hypa... Kupljene su sredstvima koja sam zaradio prije. Bio sam suvlasnik dvije tvrtke, i generalni zastupnik... Tako je, pomalo nepovezano, bivši premijer Ivo Sanader 21. srpnja u prostorijama zatvora u Remetincu na prvom saslušanju pred USKOK–om objašnjavao podrijetlo svoga imetka.
U istrazi Fimi medije u sklopu koje je Sanader dao prvi iskaz (sat vremena iznosio je obranu, ali je odbio odgovarati na pitanja) jedna od najozbiljnijih inkriminacija koje mu USKOK stavlja na teret je pranje novca. Budući da je cijeli imetak obitelji Sanader blokiran, i da je sumnjiva podrijetla, bivši premijer se jako trudio objasniti odakle mu imovina vrijedna oko 25 milijuna kuna, s obzirom na to da potječe iz siromašne obitelji i da su proteklih 20 godina on i supruga živjeli od plaće!
Dok je funkcioniranje HDZ–a i odnose koji su vladali u stranci opisivao s puno detalja i prilično tečno, priču o svome bogatstvu iznio je u bitno drugačijem tonu. Kada bi se taj dio obrane promatrao izolirano, reklo bi se da je posrijedi čovjek koji teško povezuje misli i raspolaže vrlo skromnim vokabularom.
Njegova priča o velikoj zaradi prepuna je praznina i vrlo upitna. No, kako je Ivo Sanader koristio zakonsku blagodat da iznese obranu, ali ne odgovara na pitanja, zamjenica ravnatelja USKOK–a Tamara Laptaš nijemo je slušala što je njezin osumnjičenik naumio ispričati.
– Stanove u Splitu, tri sana u Kozarčevoj, kupili smo prije konca 1994., dakle prije nego što je počela ikoja inkriminacija. I to smo kupili sredstvima koja sam zaradio s puncem osamdesetih i početkom devedesetih, mojim aktivnostima u Austriji i šire – objašnjavao je Sanader.
Naglasio je da je bio suvlasnik dvije firme u Austriji, jedne građevinske a druge trgovačke, te zastupnik Mayer press agencije za Jugoslaviju, Čehoslovačku i Mađarsku. Radi se o firmi KCBS Bau und Planungs–gessellschaft, te tvrtki WAPAGG – Handelsweren – Vertribes– Gessellschaft. Prema informacijama koje su hrvatski mediji još odavno istražili u austrijskim registrima, KCBS je osnovan 1989. godine, a likvidiran već u ožujku 1992. godine, i to zbog nedostatka imovine. WAPAGG je pak osnovan u svibnju 1986., a ugašen u kolovozu 2001. No, poanta je da ni ta tvrtka nije donosila bitne prihode.
Sanader je u obrani tvrdio da je upravo to izvor njegova bogatstva, a da mu je u vrijeme kada je živio u Austriji u poslovanju pomagao punac. Suprugina oca, Ivana Šarića, Sanader navodi i kao osobu koja je suvlasnik više od milijun eura pohranjenih na računu u Austriji. Koliko od tih milijun eura pripada puncu, a koliko Sanaderu, bivši premijer nije rekao, navodeći da su si on i punac obitelj i da se nikada nisu dijelili.
Punica uštedila 70.000 €
– Kad sam radio za tvrtke u Austriji, pomagao mi je punac. Bio je magistar znanosti u splitskom škveru, radio je na višim dužnostima i pomagao mi je u dosta stvari. I budući da je bio jako iskusan kao magistar znanosti, tehničkih znanosti, i da je na tom području imao iskustva, poznavao puno ljudi, upoznavao me s puno ljudi, predlagao mi neke projekte. Ja sam ga zamolio za neki projekt da pomogne, i tako dalje – nepovezano je govorio Sanader o puncu magistru s radnom knjižicom u splitskom škveru koji je, eto, znao puno ljudi pa je tako iz radničke pozicije u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji pomagao zetu da zgrne milijunsko bogatstvo kao jedan od suvlasnika tvrtki koje su se bavile građevinom i trgovinom.
– Rekao sam mu: “Čuj, s obzirom na to da si ovdje pomagao, dio novca je tvoj. Nismo nikada govorili koliko je to. On je sam rekao da smo obitelj, da to ne treba dijeliti. Račun je bio na moje ime u Raiffeisen banci u Austriji i imam ga od početka 1978. A kada sam postao predsjednik HDZ–a, operativno se više time nisam mogao baviti i preimenovao sam račun na punca – opisao je USKOK–u bivši premijer odnose s roditeljima svoje supruge Mirjane.
Rad za agenciju u vlasništvu Hansa Mayera, koja je široj javnosti u Hrvatskoj poznata kao epizoda iz Sanaderove mladosti u Austriji kada je nešto novca zarađivao tako što je časopisu Start povremeno prodavao fotografije golih žena, u obrani bivšeg premijera prikazan je kao angažman koji je njemu i obitelji osigurao život u blagostanju.
– Agencija Mayer Press prodavala je ne samo fotografije pin-up djevojaka nego još puno toga. Imali smo široki asortiman od western romana, ljubavnih romana, raznoraznih materijala, tekstova – povjerio je Sanader USKOK–u da nije zarađivao samo na erotici nego i na “Laso romanima” i ljubićima.
Kada je “pročešljavao“ račune, USKOK je utvrdio da Ivo, Mirjana, Bruna i Petra Sanader u četiri banke u Hrvatskoj imaju otvorene račune i na njima više od 1,8 milijuna kuna. U svojoj obrani 21. srpnja 2011. Sanader je rekao da je na njegovim računima njegova plaća, dobit od tvrtke Alija savjetovanje koju je osnovao prošle godine, te nasljedstvo. Dalje je ustvrdio da je na računima supruge njezina plaća i njezina dobit od Alije, a da je na računima kćeri novac koji su im uplaćivali trajnim nalogom od rođenja. Bogate svote na bankovnim računima svoje majke, te punice i punca bivši je premijer objasnio njihovim nasljedstvom i ušteđevinom. Za punicu je, konkretno, rekao da si je tako od mirovine uštedjela 70.000 eura.
Osnivački kapital za tvrtke osnovane nakon odlaska iz politike, Alija savjetovanje i Perbujac, koji je iznosio 600.000 kuna, po Sanaderovoj tvrdnji, potječe iz nasljedstva. A 5,8 milijuna kuna vrijedan prostor u kojemu su tvrtke na lokaciji u Šarengradskoj ulici u Zagrebu plaćen je kreditom Zagrebačke banke. Za zbirku umjetnina koja je (i to po Sanaderovoj prijavi u imovinskoj kartici) vrijedna najmanje 1,5 milijuna kuna bivši premijer tvrdi da je nastajala postupno 30 godina. Iznimno vrijedna i bogata kolekcija Sanaderovih satova je, pak, nestala. Nije pronađena ni u jednoj pretrazi, nije je spomenuo ni USKOK, a tako ni Sanader u svojoj obrani.
Spomenuo i Mačeka
Tvrdeći kako je temelj svemu što ima udario još za mladih dana, prije devedesetih u Austriji, Sanader je u obrani naveo da ni sa kakvim lopovlukom niti korupcijom nema veze, te eventualno dopustio mogućnost da je netko krao i ucjenjivao, a pritom se poslužio autoritetom koji je proizlazio iz samog spomena njegova imena. Pritom je povukao paralelu između sebe i Franje Tuđmana.
– To je bilo ovako. Dođe netko i kaže, znaš, rekao je predsjednik Tuđman da napraviš to i to. Tko to može kontrolirati? Tko će nazvati predsjednika Tuđmana i pitati je li on doista rekao da se to napravi – rekao je Sanader napominjući da se isto radilo i za njegova mandata.
– Dođe netko i kaže da je predsjednik Sanader rekao da se to i to napravi. I tko će provjeravati jesam li ja to doista rekao? Ma nema šanse! – opisao je Sanader svoju poziciju nedodirljiva vladara čija je riječ u praksi bila jača od zakona.
Ograđujući se od HDZ–ova rizničara i šefa Carine Mladena Barišića, koji je postao glavni svjedok pljačke državnih tvrtki koja se odvijala preko Fimi medije, agencije njegove prijateljice Nevenke Jurak, bivši je premijer rekao da ih oboje slabo poznaje.
Za N. Jurak je ustvrdio da ju je vidio jednom 2003. kada je došla u HDZ kako bi konkurirala da njezina agencija radi kampanju. S druge je strane taj posao tražio Massol, koji ga je i dobio te radio i sve kasnije kampanje. Bivši je premijer rekao da je Massol dobio te poslove zbog Ratka Mačeka koji je stajao iza njih i vjerojatno bio i vlasnički povezan.
– Nevenku Jurak sam možda još jednom vidio u širem društvu. Vidim u istražnom zahtjevu uz nju još niz imena koja se navode. Ali meni ta imena ništa ne znače. Nikada za te ljude nisam čuo. Što je ona s njima “manđapijala”, ili Barišić, nemam pojma – konstatirao je bivši premijer.
Za Barišića je pak rekao da se s njime u godinu i pol, koliko je bilo prošlo od njegova odlaska s vlasti do uhićenja, sreo nekoliko puta.
– Da sam bio s njim u kompaniji, “dealu”, kakvoj zločinačkoj organizaciji, onda bismo se valjda stalno sastajali – naglasio je Sanader.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
