– Kada je zapovjednik, njemački pukovnik, pokrenuo akciju potrage i spašavanja, odmah sam izrazio spremnost da u njoj sudjelujem. Nisam osjećao poseban strah, samo sam obavljao svoju zadaću – vojnički kratko počinje priču o akciji u Afganistanu satnik Hrvatske vojske Robert Poljak koji je u misiji ISAF-a u sklopu 15. hrvatskog kontingenta kao zapovjednik hrvatske pješačke satnije zadužene za sigurnost baze bio zamjenikom zapovjednika zaštitnih snaga u Mazar-e-Sharifu.
Ne otkriva detalje akcije
Zbog sudjelovanja u spašavanju nestalog njemačkog vojnika nakon napada talibana na postrojbu zaštitnih snaga na širem području Kaduza, Roberta Poljaka, zapovjednika Satnije veze Gardijsko-mehanizirane brigade HKoV-a, nedavno je u Zagrebu veleposlanik Savezne Republike Njemačke Bernd Fischer odlikovao brončanom medaljom Oružanih snaga SR Njemačke. Zbog prirode operacije ISAF-a, Poljak ne govori mnogo o detaljima akcije i kaže da odlikovanje nije očekivao ponavljajući kako i danas smatra da je “samo obavljao svoju dužnost”. No, govoreći o njemu, veleposlanik Fischer otkriva da se Poljak odmah javio i rekao da će “za svog zapovjednika i njemačke drugove ići i u vatru”.
Priznanje postrojbi
– Svjestan sam veličine, težine i značenja takvog odlikovanja, pogotovo kada ono dolazi od Oružanih snaga SR Njemačke. Iako je dodijeljeno meni, ono je i priznanje rada mojoj postrojbi, Oružanim snagama RH i MORH-u – kaže Poljak dodajući da je njemu najvažnije to što će ga odlikovanje uvijek podsjećati na vojnike u satniji s kojima je bio u misiji, njemačke kolege i na šest mjeseci života koje je, govori, teško ukratko opisati. Poljak je mnogo rječitiji kad priča o hrvatskim vojnicima u Afganistanu i životu u misiji. Ističe važnost dugotrajne pripreme te teoretske i terenske obuke gdje se uvježbavaju sve reakcije na moguće situacije u Afganistanu.
– Pri dolasku u područje operacije vidljivo je poštovanje i povjerenje u hrvatske vojnike. Imao sam priliku sa svojim vojnicima biti nazočan svečanim postrojavanjima prilikom smjena visokih časnika. Posebno mi je ostalo u sjećanju kada je prigodom jedne takve ceremonije tadašnji zapovjednik Regionalnog zapovjedništva sjever u Afganistanu, general Frank Leidenberger, sišao s pozornice, stao pred hrvatske vojnike i zahvalio nam na profesionalnom radu – prisjeća se. Zadaće naših vojnika ovise o dužnosti na koju su raspoređeni u misiji, ali su svakako zahtjevne i dosta naporne. Jedna od zadaća je i obilazak sela oko baze, gdje su naši vojnici uvijek rado viđeni i dobrodošli.
– U sastavu moje postrojbe bio je dočasnik zadužen za vojno-civilnu suradnju, nadnarednik Sead Janeš zvani Janko, kojega posebno želim istaknuti jer je zaslužan za organizaciju pomoći i suradnju s lokalnim stanovništvom. Tijekom misije podizali smo šatore za škole, dijelili školski pribor, organizirali predavanja o zaostalim minama, sadili drveće, vozili cisterne pitke vode u sela – rado se prisjeća Poljak kojemu su se u sjećanje duboko urezala djeca koja su se uvijek okupljala oko naših vojnika jer su znala da će uvijek nešto dobiti.
Ispraznio cijelu trgovinu
– Skupljali smo ili kupovali čokoladice, razne slatkiše, vodu koju bismo davali djeci. Jednom prilikom dijelili smo slatkiše, ali nije bilo dovoljno za sve. Kad je to vidio, naš vojnik kupio je sve slatkiše u maloj trgovini i razdijelio ih. Seoski vođa, malik, koji je to gledao rekao nam je: “Evo, zato vas vole i cijene jer nesebično dajete drugima.” Slobodno je vrijeme ispunjeno raznim aktivnostima i sportom, igra se nogomet, košarka, badminton, stolni tenis, odbojka i tu su Hrvati jaki – na turnirima redovito osvoje prvo mjesto.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
Srce junacko,svaka cast...