Nakon 1500 koncerata u više od 300 gradova i 3 500 sati provedenih na pozornici, Petar Grašo se našao u Napulju gdje je u novoj epizodi HRT-ova serijala "Knjazalište" zanat pripreme pizze učio od jednog od najboljih svjetskih pizzaiola Diega, a usput je naučio prodavati zrak, zapjevao duet s uličnim sviračem, a po povratku u Hrvatsku suočio se i s izradom pizze sa cvrčcima.
Na samom početku emisije govorio je i njegov punac Tonči Huljić, koji je objasnio kako je shvatio da se događa nešto između njegove kćeri Hane i Graše.
- Shvatio sam da se nešto događa između njega i moje kćeri kad on više nije imao primjedbi. Dođemo u studio, snimimo pjesmu i njemu je sve ok. Složi se sa mnom svaki put, nema problema, razgovori teku normalno. Mislio sam da mu je nešto, da mora doktoru, našalio se Huljić. Grašo je i otkrio kako pomaže supruzi u nođenju njihove kćerkice, a premtanje je ostavio Hani.
Nije nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, nego hrana, tvrdi Grašo koji je peti put stigao u Napulj. Ovaj put, Robert Knjaz pripremio mu je malu školu izrade prave napolitanske pizze, i to ne bilo koje, nego legendarne i izvorne margherite, koja je ime dobila po talijanskoj kraljici.
- Moj djed je uvijek govorio "Čuvaj se ljudi što ne vole jesti." Ne pričamo o količini hrane, nego o uživanju u hrani. Ljudi koji se ne raduju obroku su, po meni, zakinuti za jedan ogroman dio radosti u životu, rekao je Grašo pripremajući se za susret sa svojim instruktorom.
Diego Vitagliano je jedan od najboljih svjetskih pizzaiola - prvi je na listi 50 najboljih talijanskih pizzaiola, a i njegova pizzerija u Napulju je među najboljih 50 na svijetu, a nije ni Grašo bez iskustva - njegovi su roditelji, naime, imali poznati restoran u Splitu.
Prvi korak prema pravoj napolitanskoj pizzi je izrada tijesta:
- To je najvažniji dio da bismo dobili sjajan finalni proizvod. Zamisli da je tijesto žena. Mora se njim jako lijepo postupati. Tijesto se mora praviti nježno. Imamo četiri osnovna sastojka: brašno, kvasac, vodu i sol. Napuljska pizza je samo od toga. Ako ima ulja ili šećera to nije napuljska pizza, objasnio je Graši Diego.
Iako isprva nije sve išlo glatko, jer su u tijestu Graši zapeli i sat i narukvica, na kraju je naš šegrt ipak savladao vještinu.
Nakon što je tijesto spremno, valja ga razvući, a potom i složiti sastojke - za klasičnu napuljsku margheritu to su sos od rajčice, bosiljak, grana padano i mozzarela. Tijesto se mora zatim povući na lopaticu i ubaciti u krušnu peć i nakon 90 sekundi slasna pizza spremna je za jelo.
Da Grašino iskustvo bude još zanimljivije i intenzivnije, Diego mu je stavio povez preko očiju.
- Nije jednostavno. Pomozi mi, Diego. Nešto mi spremate, osjećam to u zraku, ali nema veze, komentirao je Grašo.
I sve je nekako išlo, korak po korak, ali u velikom finalu izvlačenja pizze iz peći, umjesto na tanjuru, završila je na podu. Osim što je pripremio pizzu, Grašo je obavio i dostavu, i to po kiši, i na kraju ga je njegov mentor Diego lijepo pohvalio:
- Sjajno mi je bilo s Petrom. Bit će sjajan budući pizza-majstor. Tko zna, možda otvorim pizzeriju u Splitu, pa će Petar raditi pizze, poručio je Diego.
Nije zanimljivo bilo samo u Diegovoj pizzeriji; u šetnji ulicama Napulja, Grašo i Knjaz dožvjeli su i dva zanimljiva susreta. Prvo su naišli na uličnog svirača Davida iz Nigerije koji je Grašu oduševio svojim falsetom, a Knjaza inspirirao da ponudi prijedlog za pjesmu Eurovizije:
Drugi susret na napuljskim ulicama bio je s prodavačem "originalnog" zraka Napulja - bočica 2 eura, a 3 za 5. I taj susret bio je inspirativan jer, kako su i Grašo i Knjaz zaključili, zrak bi se mogao prodavati i u Hrvatskoj, a još bi bolje išla prodaja magle.
Zato se, po povratku u Zagreb, Grašo upustio u uličnu prodaju zraka i magle, i to sa zloglasnog odlagališta Karepovac. Reakcije prolaznika na Trgu kralja Tomislava bile su odlične, a Grašo je zaključio:
- Jako sam sretan kako je završila ova naša priča prodaje. Pokazatelj svega skupa je da je Hrvatska izvanredno tržište za kupovinu magle i jednako tako za prodaju, i to tržište, kako stvari stoje, raste, i tu se vidimo kao zemlja s velikim potencijalom, ustvrdio je Grašo.
Na kraju pizza-avanture Knjaz je uz pomoć chefa Ivana Pažanina Graši pripremio i (ne)ugodno iznenađenje. Pažanin je, naime, napravio tempuru sa sušenim cvrčcima, koju je Grašo probao ne znajući da zapravo jede kukce.
- Ajme majko, uzviknuo je Grašo kad je shvatio da jede kukce, no dodao je da nisu loši i da ga okusom podsjećaju na kozice. Ipak, priznao je Grašo, da su mu rekli što će jesti nema šanse da bi probao.
Potom je Grašo primijenio svoje novostečeno znanje iz Napulja, pa je zajedno s Pažaninom pripremio i pizzu s cvrčcima, koju su poslužili slučajnim "žrtvama" uz raznolike reakcije - od pohvala do vriskova.
