Ivan Klasnić napravio je sjajne stvari i u životu i u nogometu. Kad je o životu riječ, onda svi znamo priču o njegovoj borbi, problema s bubrezima, transplantaciji, odbacivanju bubrega. I ni jednom se nije predao, išao je svaki put u novu borbu, samo on i njegova obitelj znaju koliko im bilo teško u tim dramatičnim trenucima. No, nakon posljednje transplantacije sve je dobro, Ivana smo dobili na našem Jadranu.
– Odmaram se jer mi je sad sa zdravljem sve fenomenalno – javio se Klasnić.
Mogu samo za veterane
Kad smo se posljednji put čuli, nije bio rekao zbogom nogometu.
– Haha, ma nema toga više. Ali, mogao bih se spremiti za nekakvu veteransku ligu, mogli bismo složiti dobru veteransku reprezentaciju – uz smijeh je rekao Ivan.
U nogometu je napravio puno toga, od Njemačke, Engleske, Francuske do naše reprezentacije. Pamtimo puno njegovih sjajnih poteza u kockastom dresu, ali nekako nam misli uvijek odu na onu 2008. godinu i četvrtfinale Europskog prvenstva, tog 20. lipnja na Prateru Klasnić je u zadnjim minutama drugog produžetka zabio za 1:0 vodstvo protiv Turske. I dok smo svi slavili polufinale, dogodio se onaj Semih Sentürk i pogodio za 1:1. A jedanaesterci su nas odveli – kući.
Na Svjetskom prvenstvu koje je upravo završilo triput je Hrvatska igrala produžetke, i sve je prošla, od toga i dvaput preko tih jedanaesteraca zbog kojih smo godinama nakon Beča plakali. I Hrvatska je stigla do srebra, do velikog finala.
– Uh, preživio sam i to Svjetsko prvenstvo i sad kad je to iza nas mogu reći da je bilo fenomenalno, Hrvatska je napravila pravo čudo u Rusiji. Vjerujem da su svi naši ljudi osjećali ponosno kao što sam i ja bio ponosan kad smo ušli u finale. I s malo više sreće mogli smo na kraju i slaviti, uzeti naslov prvaka. Ali ne treba sad puno žaliti, meni je ulazak u finale bio kao da smo osvojili naslov prvaka – veli Klasnić i nastavlja:
– Stvarno smo mogli biti i prvaci, pa Francuzi nam nisu napravili pravu priliku, slučajno su poveli, a onda smo mi sve držali. Da im nije dosudio onaj jedanaesterac, siguran sam da nas ne bi dobili, ali kažem, za mene smo mi svjetski prvaci. U vrijeme i nakon Svjetskog prvenstva zvali su ga iz Njemačke i iz Francuske...
– Bilo je puno poziva sa svih strana, svi su htjeli doznati neke detalje, sve ih je zanimalo o Hrvatskoj, o našem nogometu, o našim igračima. Euforija je krenula nakon one čudesne 3:0 pobjede nad Argentinom, to je odjeknulo i svi su nas počeli ozbiljnije pratiti. I svi nas hvale, pa i moraju, jer i mi moramo reći našim igračima, izborniku, stručnom stožeru, svima koji su pomogli reprezentaciji, svima koji su sudjelovali u organizaciji, radili da momčad ima sve – svaka vam čast. No, ne bi Hrvati bili Hrvati da odmah ne počnu priče o tome tko je reprezentaciji pjevao na dočeku, tko je kome radio iza leđa, sad i izbornik razmišlja o odlasku. A ovaj bi veliki rezultat prije svega trebalo dobro iskoristiti za bolje sutra našeg nogomet.
Treba misliti na budućnost
– Ovakav je rezultat strašno velika stvar ne samo za ove igrače i sve nas koji smo za njih navijali, ovo će u nogomet poslati još više djece, ovo će ih dovesti do toga da počnu još bolje i predanije trenirati. I već sad bi trebalo još ozbiljnije prionuti radu s mladima, s U17, U19 i U21 momčadima i reprezentacijama, da i oni odu na velika natjecanja, da što prije sazru i skupe iskustvo, da opet imamo pravu, veliku reprezentaciju. Jer, neki će igrači prestati igrati, sad, za godinu ili dvije i moramo misliti na budućnost i na njoj treba raditi. S ovakvim uspjehom na Svjetskom prvenstvu sad imamo novi uzlet i na njemu se puno toga dobroga može izgraditi – zaključio je Klasnić.
Nadajmo se da će ga poslušati, kao i sve one, a gotovo svi su rekli da je ovo čas da se nešto u nogometu i sportu pokrene, pa da će nogomet, koji očito nije tako loš ni u našoj ligi koja izbacuje reprezentativce, doći na bolji glas. I da će sutra stvoriti nove Modriće, Lovrene, Vide, Mandžukiće, Brozoviće, Kramariće...
