Kad govori o ubijanju ljudi, kao da opisuje kupnju namirnica. Način na koji se ponaša je zastrašujući jer vidimo proračunatu prirodu svakog njegova poteza dok pohlepa i bešćutnost proždiru sve što dotakne. Otkriva nam da pravi zlikovci nisu oni izmišljeni koje često gledamo u filmovima, nego obični ljudi koji nabacuju osmijeh i koriste svoj šarm dok vrte nožem kojim su vas uboli. Ne mare ni za koga osim za sebe. Ovo nije puko ponavljanje nekih od De Nirovih uloga zlikovaca iz prošlosti. Ovo je nešto mnogo izopačenije, što nije nalik ničemu što su on i Martin Scorsese prije snimili...
Tako je filmski kritičar Chase Hutchinson svojedobno opisao glumačku bravuru Roberta De Nira u filmu "Ubojice cvjetnog mjeseca". Iako mu neki filmski kritičari zamjeraju neselektivno biranje uloga, nema sumnje da je danas jedan od najvećih i najutjecajnijih glumaca u povijesti. Dovoljno je samo nabrojati filmove koji su mu donijeli nominacije za Oscar: "Taksist", "Lovac na jelene", "Buđenje", "Rt straha" i "U dobru i u zlu". Glumio je i u "Bilo jednom u Americi", "Brazilu", "Misiji", "Dobrim momcima", "Vrućini", "Casinu", "Ircu"... Nije bježao ni od komičnih uloga, primjerice u filmovima "Ponoćna utrka", "Analiziraj ovo" i "Dozvola za Fockere". Ima i televizijske uloge, poput one Bernieja Madoffa u HBO-ovu filmu "Čarobnjak laži" i u kultnoj "Saturday Night Live". Uskoro stiže i na Netflix.
Robert Anthony De Niro rođen je u četvrti Manhattan u New Yorku 17. kolovoza 1943. kao jedino dijete Virginije Admiral i Roberta De Nira starijeg. Oboje su se bavili slikarstvom. De Niro stariji učio je slikati kod njemačkih emigranata Josefa Albersa i Hansa Hofmanna u Provincetownu u Massachusettsu, gdje je i upoznao buduću suprugu, a jedno je vrijeme konobario s dramaturgom Tennesseejem Williamsom i radio kao noćni čuvar u Guggenheimovu muzeju s Jacksonom Pollockom. Majka je surađivala s književnicom Anaïs Nin. Otac je bio irskog i talijanskog podrijetla, a majka nizozemskog, engleskog, francuskog i njemačkog. Vodili su boemski život. Rastali su se kad je Robert imao dvije godine, a razlog je bio to što je otac priznao da je gej. Mali Robert ostao je živjeti s majkom koja se silom prilika zaposlila kao daktilografkinja. Selili su se po stanovima u Greenwich Villageu i Maloj Italiji. Nastavio se viđati s ocem koji je živio blizu njih. Kao dječak Robert je dobio nadimak "Bobby Milk" zbog svoje blijede puti. Majka je odgojena kao prezbiterijanka, no u odrasloj dobi postala je ateistica, pa su protiv volje roditelja baka i djed dali De Nira tajno krstiti u Katoličkoj crkvi dok je boravio kod njih.
Pohađao je javnu osnovnu školu na Manhattanu i odlazio na tečajeve glume u Dramatic Workshopu. Studirao je glumu u HB studiju, konzervatoriju Stelle Adler i glumačkom studiju Leeja Strasberga. Prva uloga bila mu ona plašljivog lava iz "Čarobnjaka iz Oza" kad je imao deset godina. Ti prvi nastupi pomagali su mu da se riješi svoje sramežljivosti. Zaljubivši se u filmove, napustio je srednju školu sa 16 godina kako bi se posvetio glumi. "Kad sam imao oko 18 godina, gledao sam TV seriju i rekao: Ako ovi glumci tako zarađuju za život, a zapravo nisu tako dobri glumci, ne može mi biti gore nego njima." Kao mladom glumcu, idoli su mu bili Marlon Brando, Montgomery Clift, James Dean, Greta Garbo, Geraldine Page i Kim Stanley. Prve, manje, filmske uloge dobio je 1965., a prva glavna mu je bila u filmu Briana de Palme "Pozdravi" iz 1968., satiri o muškarcima koji izbjegavaju mobilizaciju u Vijetnamskom ratu. Bio je to prvi američki film koji je dobio oznaku X, no poslije je ublažena na R. "Ova farsična komedija, skromno producirana od strane trojice mladih ljudi i korištenjem nekih nepoznatih lica, vrlo je zabavna", napisao je Howard Thompson u The New York Timesu. De Niro se iduće godine pojavio u sporednoj ulozi u niskobudžetnoj kriminalističkoj drami Rogera Cormana "Krvava mama", o Ma Barker, poremećenoj majci četvorice kriminalaca za vrijeme Američke depresije na jugu Sjedinjenih Država. Corman je za taj film rekao da mu je jedan od najdražih u karijeri. I ovaj put je kritičar Thompson nahvalio glumačke izvedbe. Nakon "Krvave mame" De Palma ga je pozvao da se pridruži glumačkoj ekipi u komediji "Bok, mama!", nastavku "Pozdrava". Kritičar The New Yorkera Richard Brody napisao je da De Niro donosi neobuzdanu spontanost svom liku. Između snimanja filmova 1972. glumio je u dvije kazališne predstave. Na velikom platnu nastavio je dobivati pohvale, posebno za sportsku dramu "Bang the Drum Slowly" iz 1973., u kojem je igrao glavnu ulogu, igrača bejzbola koji se bori s teškom bolešću. Taj je film jedan od najdražih Alu Pacinu, koji će s De Nirom glumiti u nekoliko filmova.
U Hollywood Reporteru je objavljeno da De Niro izvedbom dokazuje da je jedan od najboljih i najsimpatičnijih mladih karakternih glumaca. I časopis Variety je primijetio De Nirovo dirljivo portretiranje bolesnog igrača. "Naučio je bejzbol samo onoliko koliko mu je bilo potrebno za njegovu ulogu", rekao je scenarist Mark Harris i dodao da ne vjeruje da je glumac ikad više uzeo u ruke lopticu za bejzbol. Na krilima dobrih kritika, De Niro je 1973. godine počeo surađivati s Martinom Scorseseom. Prvi zajednički film bile su im "Ulice zla" s Harveyjem Keitelom u glavnoj ulozi. Scorsese je želio da De Niro glumi Johnnyja Boya Civella, sitnog kriminalca koji se probija u mafijaškim redovima. Za tu je ulogu osvojio nagradu Nacionalnog društva filmskih kritičara za najboljeg sporednog glumca. De Niro i Keitel dobili su slobodu da improviziraju određene scene, no pomoćnik redatelja Ron Satlof prisjetio se da je De Niro bio "iznimno ozbiljan i uključen u svoju ulogu i pripreme", pa se čak izolirao od ostatka glumačke postave i ekipe. Film koji započinje maestralnim De Nirovim monologom temelji se na događajima na koje je Scorsese gotovo svakodnevno nailazio dok je odrastao u četvrti Mala Italija. Dobro je primljen od većine kritičara. Časopis Time Out čak ga je uvrstio među najbolje američke filmove desetljeća, a Entertainment Weekly proglasio ga je sedmim najboljim filmom svih vremena. James Gandolfini iz "Sopranosa" rekao je da su "Ulice zla" jedan od filmova koji su najviše utjecali na njega.
– Gledao sam ga deset puta zaredom – otkrio je.
I redateljici Kathryn Bigelow jedan je od pet najdražih filmova, kao i redatelju Spikeu Leeju. Prije dvije godine se pojavio na popisu Varietyjevih 100 najboljih filmova svih vremena. Ugledni filmski kritičar Roger Ebert za De Nirovu je izvedbu napisao da je "čudesna", a u The New York Timesu ocijenili su da je "bravurozan glumac". De Niro radi nešto poput onoga što je Dustin Hoffman radio u "Ponoćnom kauboju", ali divlje, glasila je jedna recenzija. Uslijedio je kriminalistički ep Francisa Forda Coppole, drugi dio "Kuma" 1974. godine. De Niro je, inače, bio na audiciji za prvi dio, ali je odustao zbog filma "The Gang That Couldn't Shoot Straight", kriminalističke komedije koju je režirao James Goldstone. Zanimljivo je da je Francis Ford Coppola trebao režirati i taj film, no producent Irwin Winkler je to odbio, smatrajući da Coppola nema vještine za snimanje mafijaškog filma (sic!). Glavnu ulogu dobio je Al Pacino, no on se tijekom proba povukao zbog uloge Michaela Corleonea u "Kumu". U "The Gang..." zamijenio ga je De Niro. Film je dobio negativne kritike, posebno zbog režije, a jedina pohvala bila je za interakciju između Leigh Taylor-Young i De Nira. Coppola mu nije ništa zamjerio, sjetio ga se s prve audicije kad je pripremao nastavak "Kuma" i ponudio mu ulogu Vita Corleonea. Kad je osvojio Oscara, nagradu je u njegovo ime preuzeo redatelj. Ostat će zapisano da su De Niro i Marlon Brando, koji je glumio Vita Corleonea u poznoj dobi u prvom filmu, bili prvi glumački par koji je osvojio Oscara za tumačenje istog fiktivnog lika.
S osvojenim Oscarom, De Niro je počeo snimati svoj drugi film sa Scorsesejem, psihološku dramu "Taksist" iz 1976. Radnja se odvija u New Yorku nakon rata u Vijetnamu, a glavni lik je Travis Bickle, usamljeni vozač taksija koji je psihički obolio. Pripremajući se za ulogu, De Niro se družio s vojnicima u američkoj vojnoj bazi kako bi pokupio naglasak i manire Srednjeg zapada. Prošao je i obuku za rukovanje vatrenim oružjem. Legendarna je scena kad stoji ispred ogledala s pištoljem u ruci i izgovara rečenicu "You talkin' to me?", jedan od najupečatljivijih citata u filmskoj umjetnosti. Nevjerojatno, ali ta je scena bila – improvizacija. Smršavio je za tu ulogu oko 15 kilograma. Filmski kritičari bili su oduševljeni izvedbom. Prije nego što je angažiran Scorsese, u igri su kao redatelji bili John Milius i Irvin Kershner. Scenarij je napisao Paul Schrader, inspiriran pokušajem atentata Squeaky Fromme na predsjednika Geralda Forda, što joj je donijelo naslovnicu Newsweeka. Scenarij za "Taksista" napisao je u manje od dva tjedna. Uloga Travisa Bicklea ponuđena je Dustinu Hoffmanu koji ju je odbio jer je smatrao da je Scorsese "lud". Spominjali su se i Al Pacino i Jeff Bridges. Izabran je na kraju De Niro koji je u to vrijeme u Italiji snimao film Bernarda Bertoluccija "1900". Završio bi snimanje u petak u Rimu, sjeo bi na avion i odletio u New York. Pa natrag u Rim, i tako nekoliko puta. De Niro si je čak ishodio dozvolu za taksista, pa bi za vrijeme pauze vozio taksi po New Yorku. Volio je pobliže upoznati život i kontekst likova koje je glumio. Za ulogu u Scorseseovoj glazbenoj drami "New York, New York" naučio je svirati saksofon za ulogu saksofonista Jimmyja koji se zaljubljuje u pop-pjevačicu koju je glumila Lisa Minnelli.
Godinu dana poslije eto ga u epskom ratnom filmu Michaela Cimina "Lovac na jelene", s Christopherom Walkenom, Johnom Savageom, Johnom Cazaleom, Meryl Streep i Georgeom Dzundzom. Producent Michael Deeley tražio je upravo De Nira za ulogu narednika Michael Mikea Vronskog, jer mu je trebala jedna veća zvijezda za "priču koja zvuči jezivo i s jedva poznatim redateljem". No, pisalo se i da je ulogu trebao dobiti Roy Scheider koji je odustao zbog "kreativnih razlika".
– Sviđao mi se scenarij – rekao je pak De Niro.
Za ulogu se pripremao družeći se s radnicima čelika u lokalnim barovima i posjećujući ih u njihovim domovima. Poslije je priznao da je to bio fizički najiscrpljujućiji film koji je snimio, a scena u kojoj Mike prvi put posjećuje Stevena u bolnici bila je najemotivnija u kojoj je ikada sudjelovao. Za taj je film dobio svoj prvi honorar od milijun dolara. Četvrta suradnja De Nira i Scorseseja dogodila se 1980. godine, bila je to biografska drama "Razjareni bik" o Jacku LaMotti, talijansko-američkom boksaču srednje kategorije čije su nasilno ponašanje i temperament uništili odnos s obitelji. Za tu ulogu De Niro se udebljao čak 27 kilograma i naučio boksati.
– Knjiga nije neka sjajna književnost, ali ima puno srca – rekao je kad je pročitao LaMottine memoare. Dobio je pohvale za svoj realističan prikaz života boksača. De Niro je umalo dobio i ulogu Jacka Torrancea u filmu "Isijavanje" Stanleyja Kubricka, no ipak je povjerena Jacku Nicholsonu, koji je bio i redateljev prvi izbor. Kako bi proširio svoj raspon glumačkih uloga i dokazao svoje glumačke sposobnosti, 1980-ih je tražio uloge u komedijama. Prva od njih bila je, zanimljiva li naslova, "Kralj komedije" iz 1982., u kojem je glumio propalog stand-up komičara Ruperta Pupkina. Film je zaradio samo 2,5 milijuna dolara, a stajao je 19 milijuna. De Niro se nije previše obazirao na to jer su ga kritičari ponovno hvalili. Uslijedio je ep Sergia Leonea "Bilo jednom u Americi" u kojem je glumio Davida "Noodlesa" Aaronsona, njujorškog židovskog gangstera. U "Brazilu" se prvi put našao u žanru znanstvene fantastike, a 1986. u kinima se počela prikazivati "Misija", britanska drama o iskustvima isusovačkog misionara u Južnoj Americi u 18. stoljeća, u režiji Rolanda Jofféa. Film je premijerno prikazan u konkurenciji 39. filmskog festivala u Cannesu i osvojio Zlatnu palmu, a danas je redovito na popisima deset najboljih vjerskih filmova. Poslije je odbio priliku da glumi Isusa Krista u Scorseseovu "Posljednjem Kristovom iskušenju", pa je Scorsese, pomalo razočaran, angažirao Willema Dafoea.
De Niro i Scorsese ponovno su se povezali 1990. na kriminalističkoj drami "Dobri momci", o životu mafijaškog suradnika Henryja Hilla i njegovih prijatelja i obitelji od 1955. do 1980. De Niro je glumio Jamesa Conwaya, irskog otmičara kamiona i gangstera. Te iste godine izašao je i film "Buđenja" redateljice Penny Marshall o dr. Malcolmu Sayeru koji otkriva dobrobiti lijeka L-Dopa i daje ga svojim pacijentima. Sedmi film sa Scorseseom bio je "Rt straha" u kojem je glumio osuđenog silovatelja Maxa Cadyja koji se želi osvetiti bivšem javnom branitelju. U svom redateljskom debiju "Priči iz Bronxa" 1993., sagi o odrastanju talijansko-američkog dječaka Variety je pohvalio De Nirovu "dojmljivu osjetljivost na iracionalne korijene rasizma i nasilja". Godinu dana poslije dobio je glavnu ulogu u ne pretjerano uspješnom "Frankensteinu Mary Shelley". Kriminalističkom žanru vratio se s "Casinom", opet sa Scorsesejem. U "Vrućini" je glumio s Alom Pacinom, a kritičar Chicago Tribunea je napisao da njih dvojica predstavljaju glumce inspirirane Marlonom Brandom, Johnom Cassavetesom i Jamesom Deanom, koji se ne boje emocija. Nakon toga snimio je mnoštvo filmova i nailazio povremeno na oprečne kritike, posebno za film "Upoznajte roditelje", u kojem su mu neki zamjerili "prenapuhane grimase". Još jedanput je, 2006., odbio Scorseseov poziv za ulogu u filmu "Pokojni" kako bi režirao svoj drugi film, špijunski triler "Dobri pastir". Deveti film sa Scorseseom bio mu je "Irac" u kojem s njime glume Al Pacino, Harvey Keitel i Joe Pesci. Deseti je "Ubojice cvjetnog mjeseca" u kojem glumi stočara Williama Halea, uz Leonarda DiCaprija i Lily Gladstone. Biograf Douglas Brode hvali De Nirovu svestranost i sposobnost da se uživi u svaku ulogu.
– Potpuno uroniti u drugi lik i iskusiti život kroz njega, bez potrebe da riskirate posljedice u stvarnom životu, pa to je jeftin način da radite stvari koje se nikada ne biste usudili učiniti sami – objasnio je De Niro koji je dio zarade uložio u filmsku produkcijsku tvrtku TriBeCa Productions koja od 2002. godine organizira i ugledni Tribeca Film Festival, u četvrti u kojoj i sam živi. U taj je projekt ušao s producenticom Jane Rosenthal. Vlasnik je hotela i suvlasnik restorana u kojima je na zidove ovjesio slike koje je naslikao njegov otac.
