Saša Vujačić (33, 201 cm), nekad igrač Lakersa, a danas Torina, vrstan je slovenski košarkaš koji nikad nije zaigrao za seniorsku reprezentaciju Slovenije. A riječ je o igraču koji iza sebe ima devet NBA sezona te dva naslova NBA prvaka s Lakersima.
– Ne bih znao što je tome razlog. Nakon što smo 2002. kao juniori izgubili od hrvatskih vršnjaka u finalu Europskog prvenstva, sljedeće ljeto trebao sam ući u seniorsku reprezentaciju, no dan prije odlaska na EP ja sam otpao.
“Rođen sam da mi bude lipo”
– Pokušao sam još jednom, bilo je to pred Eurobasket 2009., no vrata su mi opet bila zatvorena, a izbornik je baš tada bio sadašnji Cedevitin trener Zdovc kojem očito nisam bio po guštu. Je li bilo i ljeta kada je on Sloveniji pretpostavio individualni rad?
– Meni je jedino bilo bitno da nakon prve sezone u Lakersima, u kojoj sam igrao jako malo, radim na tijelu jer to je bilo važno radi statusa u momčadi. No, kada sam nakon toga pokušao zaigrati za reprezentaciju, to nije bilo moguće. Ne krivim ja igrače koji propuste jedno ili dva ljeta u reprezentaciji da bi radili na sebi jer svima njima može se dogoditi što i mom kolegi Primožu Brezecu.
Premda ga je čekao veliki petogodišnji ugovor, on je to ljeto igrao za reprezentaciju, no vratio se u svoj NBA klub odveć iscrpljen da bi tijekom priprema taj ugovor opravdao i sve je propalo. Bez obzira na to što je sada dostupan, jer ne igra u NBA klubu ni euroligašu, Vujačić ne namjerava igrati za reprezentaciju.
– Meni je nacionalni savez davno zatvorio vrata i ne vjerujem da će ih ikada otvoriti, bez obzira na to što se ja igrački dobro osjećam. To je za mene zatvorena knjiga. Reprezentativno ljeto propustio je i mlađahni Lakers Ivica Zubac, 20-godišnji centar momčadi za koju je Vujačić igrao šest sezona. Koliko se teško nametnuti u takvom slavnom klubu?
– Jako je to teško, no Zubac je dobar dečko i dobar igrač koji je u savršenom trenutku došao u Lakerse jer su u izgradnji i on bi tamo mogao ostati dugo, dugo. Kako ja živim u Los Angelesu, čujem od ljudi da je jako vrijedan i on će biti stup hrvatske reprezentacije. Iako nije igrao ovo ljeto, treba mu pogledati kroz prste i shvatiti da nije lako opstati tamo gdje je to najteže. On se najprije mora ustaliti pod NBA nebom i onda može dati za reprezentaciju to što ona treba dobiti od njega.
S obzirom na to da je igrao za najveće klubove u dva najveća američka grada, Vujačić je postao neka vrsta “celebrityja”, što je u Los Angelesu bilo naglašeno jer je hodao s lijepom ruskom tenisačicom Marijom Šarapovom.
– Kako bi rekao Tonči Huljić, laganini, samo laganini, ja sam rođen da mi bude lipo. Ja nikad nisam bio u tom celebrity raspoloženju jer meni je košarka uvijek bila najvažnija stvar na svijetu. No, kada igraš za Lakerse i Knickse, i na to trebaš biti spreman jer to ide s tim, ali niti mi je smetalo niti mi je davalo poseban motiv. Kada je izlazio s Marijom, zacijelo su ih pratili paparazzi?
– Čim obučeš dres Lakersa, slikaju te gdje god mogu. Doduše, ovisi puno toga i o tebi, ideš li na mjesta gdje te čekaju paparazzi ili hoćeš normalan život. Meni je uvijek bilo čudno kada neki poznati ljudi šalju poruke ili e-mailove s obavijesti gdje će sjesti na večeru. Važno je kakva si ti osoba, spremaš li nešto za medije ili cijeniš svoju privatnost. Ja cijenim svoj život i uvijek sam uspijevao sačuvati intimu.
Marija je za mene prošlost
Sačuvao je intimu, ali ne i vezu sa Šarapovom koja se raspala 2012. kada je lijepa Marija razvrgnula zaruke. Zbilo se to što zbog odvojenosti (Vujačić je tada igrao za istanbulski Efes), a što zbog predbračnog ugovora koji su za Šarapovu radili njeni savjetnici i odvjetnici (pisalo se da ih je bilo čak 10), a koji Saša nije htio prihvatiti. Je li još uvijek u bilo kakvom kontaktu s Marijom?
– Ne, to je za mene odavno završena priča. Čak ni prijateljski? – Ne znam postoji li takva vrsta prijateljstva. Mi iz bivše Juge tu smo malo drugačiji. Ne, nemamo više nikakav kontakt.
