S 17 godina, Bešlagić je bio prisiljen napustiti rodni Tešanj zbog rata i otići u Njemačku. Majka ga je autobusom poslala do Zagreba, odakle ga je tetak odveo dalje. Po dolasku u Njemačku, odmah je počeo raditi u tvrtki za čišćenje, a nakon tri mjeseca prešao je na rad na groblju u Münchenu. Ovo iskustvo, iako teško, oblikovalo je njegov karakter i životni optimizam,piše DNEVNO.HR
“Bilo je to za vrijeme rata, kada sam kao izbjeglica otišao u Njemačku. Tada sam imao nepunih 17 godina. Mislili smo da će rat prestati za petnaestak dana i da ćemo se brzo vratiti kući, ali to se nije dogodilo. Rad na groblju naučio me puno toga. Čudno zvuči, ali iz tog iskustva crpim životni optimizam i energiju. Tamo sam naučio što je život. Kad znaš gdje ćeš završiti, onda znaš i kako ćeš živjeti. Tada sam odlučio biti netko i nešto”, izjavio je Bešlagić.
Enis o iskustvu na groblju
“Tamo sam naučio da se na kraju najbolje pokaže kakav si bio čovjek. Ili ti na grobu raste cvijeće ili ga psi zapišavaju”, kazao je Bešlagić. Iako nije naučio jezik zbog specifičnosti posla, družio se s drugim izbjeglicama i pronalazio utjehu u čitanju knjiga. “Mrtva usta ne govore”, našalio se prilikom obrazloženja zašto nije uspio naučiti njemački jezik.
Nakon boravka u Njemačkoj, vratio se u Tešanj 1993. godine i proveo godinu dana u vojsci. U Bavarskoj je upoznao mnoge ljude, uključujući Amira Pilava Cvala, vođu grupe Zar. Njihovo prijateljstvo i zajednički trenuci u restoranu Westend, gdje su se okupljali Bosanci i Hercegovci, ostavili su trajne uspomene. Amir Pilav Cvale prisjeća se: “Enisa sam poznavao iz Tešnja i ponovno sam ga sreo i bolje upoznao u restoranu Westend, čiji je vlasnik bio Ekic. Tu su se tih godina uglavnom okupljali Bosanci i Hercegovci, ali i ljudi s cijelog Balkana. To je bilo naše omiljeno okupljalište, u kojem je redovno pjevao i legendarni Kemal Monteno. Enis nas je uvijek nasmijavao vicevima i šalama. Njemu je prvi posao bio na groblju, a ja sam malo bolje prošao i radio sam u Crvenom križu.”
“Tu sam upoznao i mnogo naučio od stomatologa Nedžada Hadžihasanovića iz Sarajeva. Uvijek sam podržavao i pomagao ljude iz BiH, a nakon tri decenije života u Njemačkoj, mogu se pohvaliti da imam dvije ambulante u Minhenu, a posao će u budućnosti nastaviti moji sinovi. Naravno, muzika je bila i ostala moja velika ljubav. U studiju GP u Minhenu, čiji sam vlasnik, s Igorom Vukojevićem uveliko radim na novim projektima i pjesmama”, dodaje Amir Pilav Cvale.
