Jedna od osoba koja je činjenicu da je influencer stavila u službu humanosti i iznalaženja rješenja za pravedniji svijet je Mirza Mustafagić, mladi pravnik koji je pokrenuo borbu za onkološki odjel UKC-a Tuzla, a nakon čega se pomoć prikupljala i za odjele u Mostaru, Banjoj Luci, Zenici... Mirzina životna priča je potresna. U ratu, prije svog rođenja, izgubio je oca, čiji su ubojice i danas slobodni. S njim smo razgovarali nakon povratka iz Dubaija, gdje ga je također zadesio šok, i to nevremenski.
Večernji list: Da se na početku dotaknemo Dubaija koji je proteklih dana pogodilo nezapamćeno nevrijeme i u čijem ste se središtu našli. Nestao vam je i kovčeg... Kako biste opisali što se sve događalo?
- Bilo je to nadasve zanimljivo iskustvo koje se ne događa često, zapravo, koje se nikada nije dogodilo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Čitao sam njihove medije, kažu da je u jednom danu palo kiše koliko u Londonu za pet mjeseci. U prvi mah je bilo kao oluja, čak sam se i šalio da sam došao na tri dana i uhvatila me takva kiša te da sam peh, ali već popodne tog dana stvari su postale ozbiljne. S prijateljicom sam bio u Dubai Mallu, gdje su zaštitari panično širili trake zabrane prolaska. Vidio sam koliko je situacija ozbiljna. Trgovine najvećih svjetskih brendova bile su pune vode, a mi smo se jedva izvukli iz centra. No, ja sam vječni pozitivac pa je meni čaša uvijek napola puna i iz te situacije sam izvukao samo najljepše pa će ovo ostati posjet koji ću zauvijek pamtiti.
Večernji list: Pokrenuli ste borbu za onkološki odjel UKC-a Tuzla, a to je rezultiralo i pomoći za odjele u Zenici, Banjoj Luci i Mostaru. Kako je nastala ta ideja?
- Ovo je borba, ništa drugo. Borba pacijenata za život i borba svih nas, poštenih ljudi, da oni ili potencijalno svi mi ostvarimo svoja prava. Ideja je nastala tako što mi je nekoliko osoba poslalo poruku na Instagram svoje iskustvo s UKC-a Tuzla, a ja sam tih nekoliko iskustava podijelio s pratiteljima i time sam, rekao bih, otvorio Pandorinu kutiju istih i sličnih iskustava zabrinutih pacijenata za svoje i živote bliskih osoba ili pak onih razočaranih u cijeli sustav, a posebno zdravstveni. Sjećam se, kampanju “I ti možeš biti ta osoba” osmislio sam u autu na putu od Beograda prema Tuzli u 21 sat. Kada sam stigao kući, kolegama sam poslao upit i na 99% njih dobio sam potvrdan odgovor. Za dva dana kampanja je bila “live”, a svi smo za jedan dan prikupili više od 50.000 KM, a za dva tjedna 315.000 KM u novcu, dok smo u materijalnim stvarima, poput madraca, posteljina i sličnih donacija, prešli, koliko znam neslužbeno, 200.000 KM. Sretan sam i zahvalan.
Večernji list: Influencere javnost često doživljava kao likove željne slave, no vi uspijevate srušiti taj stereotip. Koja je tajna?
- Hvala vam, takvi komplimenti i konstatacije daju vjetar u leđa da radim dobro. Sve možete prevariti i lažirati u današnjem svijetu, ali iskrenu emociju ne. Ja sam osoba koja uistinu jest ono što predstavlja na društvenim mrežama, a to mogu potvrditi i svi koji me poznaju. Trudim se kroz svoju prisutnost podijeliti neki veći trenutak i stvoriti bitniju poantu od toga da sam ja još samo jedna osoba koja želi biti popularna i želi ostvariti korist zbog toga. Ne, apsolutno. Želim da i ja, ali i ljudi oko mene, čak i oni koje ne poznajem, ‘’profitiraju’’ od mog potencijalnog uspjeha. Sreća je veća kada se dijeli i ja to shvaćam doslovno. Vjerujte mi, uradim jednu dobru stvar, a Bog mi pošalje dvije. Iskreno srce se ne može prevariti.
Večernji list: Pravnik ste, koliko se stižete posvetiti tom životnom pozivu?
- Najiskrenije, ne stižem uopće, a i nije mi žao. Završio sam Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i ponosan sam na taj dio, ali na društvenim mrežama ističem koliko je formalno, ali i neformalno obrazovanje bitno. Vrlo često znam reći da završiti fakultet nije samo steći diplomu nego i kulturu, znanje, elokvenciju, načitanost, otvorenost, no i to je individualna stvar jer netko samo “prođe” kroz fakultet, dok je netko, kao što sam to radio ja, dosta toga polagao u izvannastavne aktivnosti i raznorazne individualne obveze i to se ispostavilo kao ključno za mene. Moja srednja škola, Gimnazija Meše Selimovića u Tuzli, i fakultet koji sam završio jako su mi pomogli u kreiranju mene kao osobe. Moram priznati i pristajem na sve kritike, magistarski rad završavam sada već više od šest godina, iako sam završio odmah. Lijenost ili manjak vremena uzeli su danak, ali ću se potruditi i to privesti kraju jer bitno je imati vjerodostojnost i s te strane, a na kraju, iako se ne bavim pravom, moja diploma zauvijek stoji i zbog toga je bitno imati završen fakultet jer da sutra nestane bilo koje društvene mreže, vjerujem da bih se odlično snašao i u toj ulozi.
Večernji list: Život vam je obilježilo i stradanje oca, koji je ubijen u Brčkom 1992., i rekli ste da ste zbog toga što ubojice vašeg oca, djeda, ujaka... hodaju slobodno izabrali pravo. Koliko je teško razmišljati o tome i događa li se ikakav napredak u rješavanju tih zločina?
- Nažalost, ne. Ni 32 godine od počinjenih zločina nitko nije odgovarao za ubojstvo mog tate, ujaka i djeda, ali znate što? Bi li meni to vratilo bilo koga od njih? Ne bi. Moja obitelj i ja naučili smo se živjeti s tim. Nažalost, nisam imao sreću kao većina djece da upoznam oca ni on mene. No, Bogu hvala, imam jaku i posvećenu mamu. Prije nekoliko dana držao sam predavanje u srednjoj školi koju sam završio u povodu 125. godišnjice i rekao sam tada mladim ljudima da ipak ne budu osvetoljubivi. Rekao sam im da sada pred mene stave ubojice moje obitelji, ja ne bih ništa uradio, osim pustio pravni sustav da se bavi njima. Moj genski kod ne poznaje mržnju i, srećom, moje rođenje u multietničkoj Tuzli učinilo je svoje da danas ne biram ni prijatelje ni bilo koga po tome kako se zove, koje je vjere i nacionalnosti. Rat se dogodio davno i koliko god se stalno vraćao na to, ne mogu i ne želim živjeti u tom razdoblju, vrijeme je za nove stvari, nove pobjede jer samo tako možemo napredovati.
Večernji list: Kakvom vidite BiH? Nekako se čini da smo svi dobri, a internetski nasilnici i politika sugeriraju nešto drugo...
- Koliko god da su mi internet i društvene mreže donijele dobrih stvari toliko su i društvu općenito donijeli mržnje i loših emocija. To je svugdje u svijetu tako. Vremena koja su došla nisu nimalo naivna i ljudi su već odavno izgubili kompas. Vrlo često, iako mi to nije pametno, priznajem, naživciram se jer netko napiše meni ili nekome drugom nešto ružno bez povoda. Trudim se na društvenim mrežama, ali i pratiteljima poslati neku drugačiju, pozitivniju poruku i nadam se da uspijevam. Pozitivnim primjerima možemo ‘’odgajati’’ mrzitelje da je super da se volimo, a ne mrzimo.
Večernji list: Može li se naći rješenje i prebroditi podjele u društvu?
- Tu se opet vraćamo na edukaciju, čitanje, poznavanje činjenica i obrazovanje. Pametnoj osobi ne moramo objašnjavati zašto je nešto bitno. Neki ljudi ne razumiju da se političke elite u velikom broju slučajeva služe upravo labilnostima društva da bi doprinijele sebi, a umanjile nama, običnim ljudima, neke od osnovnih stvari. Vjerujem da nas samo obrazovani i pametni ljudi mogu spasiti iz ovog mulja u kojem se kao društvo nalazimo.
Večernji list: Tko vam je najveća podrška u životu?
- Mama, obitelj i prijatelji. Zaista sam okružen sjajnim ljudima i sretan sam što imam više osoba koje mogu nazvati svojim prijateljima, kao i pozvati ih u bilo koje doba dana i noći. Moja mama je netko kod koga mogu pronaći podršku uvijek i sretan sam što danas imamo prijateljski odnos koji je jako otvoren. Svoje sjajne prijatelje stjecao sam godinama unatrag i kada ulažete u ljude, to vam se vrati, a mislim da se meni vratilo sjajno. Okružuju me kvalitetne osobe od kojih svakodnevno učim, ali i koje se trude da zajedno ovaj svijet činimo boljim mjestom za život.
Večernji list: Vidjeli smo u više objava da volite životinje.
- Životinje su živa bića i ježim se na napuštanje kućnih ljubimaca kada oni djeci ili vlasnicima prestanu biti zanimljivi. Naš dom je, nažalost, prije dvije godine nakon četrnaest i pol godina napustio Cici, moj perzijski mačak, koji je bio moja posebna ljubav, koji je obilježio značajno razdoblje u mom životu i prošao sa mnom srednju školu, fakultet, kao i otvaranje prve tvrtke, tako da mi je taj gubitak bio jako težak. Životinje jako volim i nesretan sam kada im netko učini nešto nažao, a u tom trenutku odmah odem do naše Noe, maltezerke koja je prava maza i koju svi vole. Za takvu vrstu “obveza” uvijek rado nalazim vremena i vrlo odgovorno shvaćam držanje ljubimca, a raspored i Nou za sada uspješno usklađujem.
Večernji list: Koji su projekti na kojima radite ili ih planirate?
- Uvijek se radi nešto novo i trudi da to bude bolje, veće, a ako ne i to, da bude iskreno i moje. Trenutačno pripremam svoj tečaj za marketing na društvenim mrežama za biznise, ali i edukaciju osoba koje žele nadograditi svoje znanje u toj oblasti i da iskoristim svoje iskustvo od gotovo petnaest godina u toj oblasti. U tijeku je snimanje te se nadam da će se uskoro pronaći na online prostoru, a osim toga, bio bih sretan da moj candy shop u Tuzli “Slatkish” uskoro dobije pojačanje, no o tome vam još uvijek ne mogu pričati. Svakako, putovanja, konstantan rad i na sadržaju koji plasiram na mojim društvenim mrežama nešto je na čemu ću dosta raditi, ali vjerujem i nadam se da će ovo razdoblje biti jako produktivno, kao što je bio slučaj i do sada. •
