Prema evidenciji Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH, od ovog ukupnog broja registriranih letjelica, 22 su u vlasništvu fizičkih osoba, čiji identitet, kako kažu, ne mogu i ne smiju otkrivati, piše Glas Srpske.
Tko privatno leti?
Privatni zrakoplovi i helikopteri svugdje su privilegija bogatih, međutim, kod nas tvrde da to nije točno, jer su mnoge letjelice jeftinije od nekih automobila koji se mogu vidjeti na putevima. Ipak da je ovo sport samo za one imućnije, najbolje pokazuju cijene pojedinih zrakoplova i helikoptera, kao i obuka koju je potrebno proći, ako se želi letjeti.
Najskuplji privatni zrakoplov u RS-u plaćen je 80.000 maraka. Riječ je o "cessni 172", koja je registrirana u Banjoj Luci, a čiji je vlasnik, kako se saznaje, jedan Italijan.
Veoma skupe jedrilice u BiH posjeduje i Aeroklub "Izet Kurtalić" u Visokom. Ovaj aeroklub je prije nekoliko godina nabavio dvije nove motorne jedrilice "L13 Blank" čija je ukupna vrijednost iznosila oko 200.000 maraka.
Tajnik tog aerokluba u Visokom Sabrija Limo je otkrio da su privatne letjelice najčešće u rukama uspješnih biznismena ili bivših pilota i zaljubljenika u letenje.
- Pored naših mi imamo i četiri privatna aviona. Jedan je u vlasništvu farmaceuta Rasima Jusufovića iz Tuzle, koji živi u Sarajevu i povremeno dolazi letjeti. Tu je i Fahrudin Kreštalica, bivši pilot i kontrolor letenja na aerodromu u Sarajevu, koji posjeduje "cessnu", priča Limo.
Najskuplja privatna letjelica u BiH, kako ističe Limo, je u vlasništvu tvrtke "Kopeks-Sarajlić" iz Srebrenika.
- Riječ je helikopteru s mlaznim motorom, koji je koštao oko 1,5 milijuna maraka, kaže Limo i dodaje da helikopter imaju i poduzetnici braća Stanić, vlasnici "Stanić grupe".
Zrakoplove imaju i privatne tvrtke "Ekobel", "Aviopiva", "Međugorje airlines", "Atelje klub", "Ikar air", te nekoliko udruga u Sarajevu, Tuzli i Bihaću. Najviše letjelica je registrirano na aeroklubove. Tako Aeroklub Prijedor ima 15 letjelica, a Aeroklub "Sveti Ilija" pet.
Troškovi i obveze
Kada kupi zrakoplov, vlasnik mora ispuniti zakonske standarde, a jedan od najvažnijih je da je u blizini ovlašteni aerodrom s kojeg može poletjeti. S tog aerodroma vlasnici moraju poći i kada službeno i privatno putuju u inozemstvo. U BiH postoje sportske piste u Tuzli, Bihaću, Livnu i Prijedoru, međutim, letovi se prijavljuju aerodromima u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci.
Zrakoplovi i helikopteri se obično kupuju putem interneta. Nova jednomotorna "cessna 172" sa četiri sjedala u SAD-u košta oko 200.000 dolara. Polovni zrakoplovi su, naravno, jeftiniji i njihova cijena ovisi od starosti i opreme. Ponuda je prilično velika i cijene se kreću od desetak tisuća eura pa naviše. Gotovo svi vlasnici aviona u BiH svoje letjelice su kupili u inozemstvu, i to uglavnom u Njemačkoj. Većina vlasnika zrakoplova sami pilotiraju, jer su stekli dozvolu u jednom od desetak aeroklubova koliko ih ima u BiH. Obuka u privatnim avio-školama u BiH kreće se od pet do sedam tisuća KM. Međutim, kupnja zrakoplova u odnosu na njihovo održavanje predstavlja najmanji trošak. Godišnje održavanje aviona košta oko 4.000 maraka.
