Na današnji dan prije 33 godine napustio nas je Toma Zdravković, istinski boem i jedan od najistaknutijih pjevača narodne glazbe na prostorima bivše Jugoslavije. Legendarni Toma rođen je 20. studenog 1938. u Aleksincu, a svojim pjesmama punim emocije dotakao je srca mnogobrojnih obožavatelja diljem regije koji i dandanas iz sveg glasa pjevaju njegove hitove.
"Zar mi nisi ljubav bila, zašto si me ostavila na taj divni dan, zar sa društvom da proslavim ljubav svoju zaboravim ovaj rođendan“, stihovi su Tomine pjesme "Rođendan bez tebe“, koju njegova supruga Gordana pjeva svake godine na dan njegovog rođenja. Ali, i danas i ta pjesma budi obiteljske uspomene jer bi Zdravković ove godine proslavio 86. rođendan.
Obitelj Zdravković tri mjeseca nakon Tomina rođenja preselila se u Pečenjevce kod Leskovca, a kasnije i u Beograd u potrazi za boljim životom. Iako je bio svjestan svojih pjevačkih mogućnosti, estradna scena tog vremena nije prepoznala njegov talent. Tko zna što bi bilo da se u studenom 1958. nije dogodio sudbonosni susret sa Silvanom Armenulić. Ona je tada pjevala u kavani “Radan”, a ispred nje je na klupi našla promrzlog Tomu. Kazao joj je da je došao sa sela u potrazi za poslom, no nije ga našao. Pozvala ga je sa sobom na gažu i tamo mu našla smještaj i posao. Toma je prvo radio u kavani, a zatim je i zapjevao te prvi put pokazao svoj talent. Bio je pjevač, ali je i pisao pjesme u kojima je bilo puno autobiografskih elemenata. Premda se ženio četiri puta i volio razne žene, upravo je ona ostala njegova najveća i neuzvraćena ljubav. Nije prestao patiti za njom ni kad se 1961. udala za poznatog tenisača Radmila Armenulića. Ostali su dobri sve do njene tragične smrti u prometnoj nesreći 1976. godine.
Toma je svoje životne situacije pretočio u svoje najljepše pjesme. Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku i mnoge druge žene, a jednu od najtužnijih pjesama “Buket belih ruža” posvetio je svojoj prvoj ljubavi Slavici. Upoznao ju je u Tuzli dok je još bio nepoznat i maštao je o tome kako će je odvesti pred oltar. No ona ga je varala s drugim muškarcima, a to je doznao čitajući njezin dnevnik. Kada je umrla nakon teške bolesti, Toma joj je na grob donio buket bijelih ruža i napisao istoimenu pjesmu.
Jednom je izjavio da ga je ljubav uvijek pokretala, pogotovo ona nesretna. Neprekidno je tražio srodnu dušu koja će razumjeti njegove krhke osjećaje. Rak mokraćnog mjehura Tomi je dijagnosticiran 1973. Pošto mu prognoze nisu bile najbolje, odlučio je otići u Ameriku i Kanadu, gdje je i upoznao svoju posljednju suprugu Gordanu. U Jugoslaviju se vratio 1978. i nakon toga napisao neke od svojih najvećih hitova poput “Dotak’o sam dno života”. Usprkos narušenom zdravstvenom stanju, 1987. započeo je turneju čiji je slogan bio „Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića“. Dom sindikata u Beogradu bio je pun 20 dana zaredom, a slično se događalo i širom Jugoslavije. Godine 1991., na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju na VMA. Posljednji nastup imao je 10. rujna 1991. u Podgorici. Umro je 20 dana poslije. Slavan, voljen i siromašan. Sav je novac potrošio i poklonio. Nakon jedne svadbe Romkinji koja je prodavala cvijeće dao je sav honorar od 700 njemačkih maraka. Ona mu je na sprovod donijela vijenac od ruža, na kojem je pisalo “Tomo, moje djetinjstvo te žali".
U filmu Dragana Bjelogrlića 'Toma' glazbenika je utjelovio Milan Marić koji je također bio fasciniran njegovom životnom pričom.
