Hrvatski tenis ostao je bez velikog igrača. Mario Ančić sa samo 26 godina završava profesionalnu karijeru!
- Ne bih previše o tome. O razlozima ovog mog poteza i emocijama kroz koje prolazim govorit ću u srijedu na konferenciji za novinare u Splitu - kratak je bio Mario koji će tako staviti točku na "i" četverogodišnje bitke s bolestima i ozljedama koje su uništile karijeru koja je obećavala najveće rezultate.
Dvije godine mučenja
Njegov teniski uspon prekinut je u veljači 2007., nakon što je uoči susreta Davisova kupa s Njemačkom u Krefeldu obolio od težeg oblika mononukleoze. Do tada je iza sebe imao impresivne rezultate - polufinale i četvrtfinale wimbledonskog turnira, četvrtfinale Roland Garrosa, tri ATP naslova i plasman na sedmo mjesto ATP liste (srpanj 2006.), broncu na Olimpijskim igrama u Ateni, osvajanje Davisova kupa 2005... Dugo se oporavljao od bolesti, s većim stankama gotovo tri godine. Nekoliko se puta vraćao, kretao od početka, no zbog ozljeda i bolesti nikad nije uspio spojiti četiri mjeseca u igračkom kontinuitetu. Posljednji pravi rezultat ostvario je početkom 2009., kada je igrao u polufinalu ATP turnira u Zagrebu te polufinalu turnira u Rotterdamu. Zadnji pokušaj bio je 2010. Igrao je do početka svibnja, do turnira u Münchenu. Tada je stigla nova, najteža ozljeda leđa (diskovi).
Liječnici su sugerirali dvije opcije - dugotrajna terapija ili operativni zahvat. Obje su zahtijevale najmanje godinu dana nove stanke, no bez ikakvih garancija za ozdravljenje. Mario nije odustajao, pohodio je terapije, išao specijalistima u SAD, Njemačku, Francusku, no dijagnoze su uvijek nudile isto. Sve je to ubrzalo odluku o prijevremenom "umirovljenju" jednog od najvećih svjetskih teniskih talenata koji će teniske terene zamijeniti - sudskim klupama.
Naime, Mario je diplomirani pravnik i u Zagrebu odrađuje posljednju godinu odvjetničkog stažiranja.
- Poštujem Marijevu odluku o prekidu karijere jer znam da je učinio apsolutno sve kako bi se vratio tenisu, ali nije išlo. Mislim da na karijeru može biti ponosan jer je učinio jako puno - osvojio olimpijsku medalju, Davisov kup i bio u svjetskom "TOP-u 10". No, vrijeme je da okrene novu stranicu u svom životu. Hvala Bogu, nikad nije zapustio obrazovanje i sada će mu ono i te kako koristiti u životu - rekao je Marijev brat i njegov posljednji trener Ivica Ančić.
Ljubo s njim do uspjeha
I među kolegama iz reprezentacije vijest je izazvala šok.
- Dvije od tri najveće stvari u svojoj karijeri, osvajanje olimpijske medalje i Davisova kupa, napravio sam zajedno s Marijem. Nažalost, odlazi zbog ozljede, što je najgori način završetka za jednog vrhunskog sportaša. Praktički je prestao s 23 godine, kada je obolio od mononukleoze. Imao je do tada veliku karijeru, ostvario puno ciljeva, no obećavao je još više. A onda se sve srušilo. Krefeld je bio početak kraja. Sada ima novu karijeru, pobrinuo se da uz tenis ima i diplomu. Ne sumnjam da će i u tome biti dobar - rekao je Ljubičić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
