Dok se u drugoj polovini šezdesetih, sedamdesetih, pa i osamdesetih godina prošlog stoljeća ustajalo u ranu zoru kako bi se gledali veliki boksački spektakli između neprolaznih zvijezda Muhammada Alija, Fraziera, Foremana..., nitko nije ni pomišljao da će “šaketanje”, kako su stariji nazivali boks, jednoga dana biti i ljubuška stvarnost. Pričalo se i o mečevima zemljaka Georgea Chuvala (Čuvala) kojeg se kovalo u zvijezde s razlogom jer ga ni Ali nije uspio u ringu oboriti, ali gradom hercega Stjepana vladali su rukomet i nogomet. Slučaj je htio da na već pripremljeni teren u ratnom vihoru u Ljubuški stigne Miro Jerković, nekadašnji boksač pa trener zeničkog Čelika i tako je “odčepilo”. Najprije je 1994. osnovan Klub za borilačke sportove “Ludvig Pavlović”, a nakon deset godina i Boksački klub Ljubuški.
- Klub za borilačke sportove opredijelio se za profesionalizam, a mi smo se odlučili za amaterski boks, registrirali klub 2004. godine i krenuli s radom. Počelo je odlično, nakon samo nekoliko godina plasirali smo se u Premijer ligu u kojoj smo u tri sezone, od 2006. do 2009. godine, stigli do trećeg mjesta. Godine 2008. prva je bila Slavija, drugi Radnik iz Bjeljine, treći Ljubuški, a iza nas Čelik, tuzlanska Sloboda... Tko iole poznaje boks, zna što to znači. Ti su klubovi u bivšoj državi, u mnogo jačim ligama, bili pojam, a Ljubuškog uopće nije bilo. Posljednjih sezona natječemo se u Prvoj ligi Federacije, 2016. bili smo drugi - zbraja trener Miro Jerković rezultate ljubuških boksača, a zatim naglašava:
- Talenata ima na pretek, ovdje se rađaju ljudi kao stvoreni za borilački sport, u prvom redu za boks. Mi smo sve ove rezultate postigli s domaćim momcima! Djevojke su se počele uključivati 2006., najprije bojažljivo, a poslije ravnopravno s muškarcima. Sad imamo oba pogona, ženski i muški, mlade, milina je raditi.
Uz ekipne uspjehe, Ljubušaci su nizali i pojedinačne. Klub je odgojio niz državnih prvaka, reprezentativaca, a niz se nastavlja, dokle?
- Priljev novih članova je stabilan, ništa se tu ne mijenja iz godine u godinu. Međutim, mi imamo drugi problem, a to su odlasci. Kad stasaju, naši mladi članovi odlaze na studije, zbog posla... Da nije toga, mislim da bismo bili stalno u vrhu. Razumijem ih, danas je boks kod nas baš izvorno amaterski sport, nema nikakvih primanja, ostaje samo ljubav. Neki ostaju s nama godinama, kao što je Željko Vukšić koji je i borac i član uprave - kaže Jerković te podcrtava da je Općina sve ove godine bila oslonac i sponzor.
- Tu nije bilo problema, ako smo trebali na neko natjecanje, za to smo dobivali sredstva, zbog čega zahvaljujem na razumijevanju.
Trenutačno su glavne pesnice ljubuškog boksa Katarina Vištica koja je, uz olimpijski, aktivna i u profesionalnom boksu, zatim Petar Nosić, Ivan Majić, pa iznimni talenti David i Leon Vranješ koji se natječu u konkurenciji školaraca i predškolaraca. Leon je državni prvak, David viceprvak... Kroz klub je prodefilirao niz državnih prvaka i reprezentativaca, kao što su Saša Jakić, Jure Majić, Mario Grgić, pa Andrea Pavlović, Tamara Boras...
