Tog 15. lipnja 2010. godine su u Maksimiru, Velimir Zajec i Zoran Mamić predstavili su novog igrača Dinama – iz Šibenika je stigao Arijan Ademi, “klinac” kojem je bilo tek 19 godina. Predstavljen je kao i brojni mladi igrači, s puno hvale, lijepih riječi koje su govorile da je pred njim lijepa sutrašnjica, da je on budućnost Dinama. Puno smo takvih priča čuli, ali iskreno, tko bi mogao pomisliti da će taj tadašnji mladac obilježiti više od desetljeća plavog kluba.
Nakon 13 godina Arijan Ademi odlazi iz Dinama, odlazi kao zaslužni kapetan kojem maksimirski klub sada baš zbog svih tih zasluga nije želio još jednom spustiti rampu i odlučio ga je za simboličnu odštetu pustiti u Kinu. I dobro je napravio Dinamo, jer Aki je to zaslužio, kad se već poželio s 31 godinom okušati u inozemstvu. Imao je on ponuda i ranije, prije samo mjesec-dva mogao je Tursku, mogao je u Stuttgart, ali Dinamo ga je trebao. Trebao ga je jer još nije bio siguran hoće li obraniti naslov prvaka, a bez Ademija to bi možda bilo teže, sigurno neizvjesnije. Sad kad je jasno da je Dinamo na vrhu ljestvice bodovno postao teoretski nedodirljiv, više nije bilo smisla zadržavati kapetana.
Arijan Ademi s Dinamom je napravio sve, došao je u Dinamo kao najmlađi kapetan Šibenika, a sada iz Dinama odlazi kao legendarni kapetan plavih, kao veliki pobjednik koji iza sebe ima 11 naslova prvaka (dobit će zasluženu medalju i za ovaj 12.), četiri osvojena kupa, ogroman broj utakmica. No više od svih trofeja Ademija je obilježilo ono što je najvažnije – srce. Uvijek je vukao, kad bi ga treneri i poželjeli odmoriti, ulaskom s klube podignuo bi momčad, sve oko sebe natjerao da budu bolji. On je jedan od najboljih igrača bio u sezonama kad su plavi s Bjelicom počeli rušiti europska prokletstva i nastavili i dalje, on je jedan od najzaslužnijih što je Dinamo danas respektabilan europski klub koji ruši i europske velikane.
On je igrač s karakterom, da nije takav, ne bi se vratio nakon dvije godine nepravedne suspenzije zbog dopinga.
- Ne znaš kako je to ušlo u tvoje tijelo. Sumnjao sam u sve, prijatelje, bližnje... Bilo mi je jako teško u tom periodu. Sumnjao sam da mi je netko podmetnuo. Ne vjeruješ nikome, ni obitelji... No vjerovao sam da to nekako mora izaći, da se mora dokazati kako je to ušlo u moje tijelo. Bio sam ljut, bijesan, ali kasnije shvatiš da je to život i kreneš dalje. Puno mi je pomoglo jer je klub bio iza mene koji me plaćao obje godine suspenzije. Da su me ostavili samog bilo bi mi puno teže - rekao je Ademi nakon što se vratio. Tada je otrkio da je i dalje jako oprezan.
- I dalje imam traume, bojim se svega, pazim na sve. U kafićima tražim da preda mnom otvore kolu. Možda je to i prevelika fobija, ali nadam se da će s vremenom i to proći - rekao je Ademi pa naglasio:
- Najviše me ubijalo što nikome nisam u početku mogao dokazati da nisam uzeo ništa svjesno. Neka zadovoljština sad mi je ipak to što sam dokazao da nisam svjesno unio ništa zabranjeno u svoje tijelo. Čini mi se da nije ostavilo ljagu na mom imenu u javnosti.
Dinamo je tada stao iza svog kapetana, plaćao ga i čekao. I ne sjećamo se Akijevih suza kad je dobio kaznu, ali sjećamo se onog dana kada su mu smanjili kaznu s četiri na dvije godine i kada se vraćao na teren, kada su ga na Hitrec-Kacianu dočekali navijači. I sve je to nastavio vraćati Dinamu do ovih dana, kada razmišlja što će ponijeti sa sobom u Kinu.
Dinamo ostaje bez velikog igrača, bez pravog vođe na travnjaku, bez karaktera koji treba momčadi. Da nije bilo te spomenute kazne, Dinamo možda ne bi prekinuo svoju seriju osvajanja naslova prvaka jer, kada ga je Rijeka osvojila, Ademija nije bilo. Dinamo je sada na raznim prekretnicama. Dok se vode borbe oko toga tko će voditi klub, kojim će smjerom dalje ovaj dosad čudesno uspješni Dinamo, u svlačionici moraju pronaći novog vođu. Moraju pronaći i igrača koji će moći zamijeniti Ademija.
Nekoć “šestica”, kod Bjelice je bio u poziciji “osmice”, bio je motor i igrač iznenađenja za suparničke obrane. Sad će trener Čačić tražiti nasljednika, a ima dvojicu u svojoj svlačionici koji bi mogli dobro pokriti tu poziciju. Marko Bulat je, kao i Ademi, bio mladi kapetan Šibenika, a tu je i Robert Ljubičić, koji je doveden kao vezni, a sada je bek. Čačić do ljeta ima vremena naći najbolje rješenje, a mi u ime navijača Dinama možemo samo reći – velika hvala Akiju za sve što je napravio i poželjeti mu sreću.
