Gotovo dvije godine nisam govorio u medijima, pa niti sada ne želim izigravati junaka, no sretan sam što je slučaj konačno riješen i što smo pokazali Europi i svijetu da Hrvatska ima kvalitetne i stručne ljude koji mogu uspješno odraditi i najkompleksnije slučajeve - za Večernji list kazao je legendarni Vatreni, a danas zaposlenik Uefe Aljoša Asanović nakon uistinu velike i konačne pravne pobjede na Sportskom arbitražnom sudu (CAS) u sporu protiv Zambijskog nogometnog saveza s kojim je u siječnju 2022. godine potpisao četverogodišnji ugovor i preuzeo funkciju izbornika reprezentacije. Nakon godinu dana raskinuo je ugovor zbog neisplaćenih dugovanja od 15 tisuća dolara, kako su izvještavali mediji, a nakon odluke CAS-a zambijski savez Asanoviću mora isplatiti novčani iznos od milijun i 200 tisuća dolara.
O slučaju je u prvom stupnju odlučivala krovna svjetska nogometna organizacija Fifa, koja je u kolovozu 2023. godine presudila u korist Asanovića te naložila Zambijskom savezu da mu isplati iznos veći od milijun dolara. Predsjednik Zambijskog saveza Andrew Kamanga s odlukom se nije složio, pa je pred CAS-om pokrenuo žalbeni postupak sa zahtjevom da FIFA-inu odluku poništi, tvrdeći da raskid ugovora nije bio valjan te da ne postoji osnova za isplatom milijunskog iznosa.
Asanovićev predmet vodio je jedan od najuglednijih hrvatskih stručnjaka za sportsko pravo, danas i sudac FIFA-e, Splićanin Davor Radić. Prije tri dana Radić je primio presudu CAS-a koji je u cijelosti prihvatio FIFA-inu odluku, odbivši sve prigovore Zambijaca koji su tvrdili da Asanoviću ništa ne duguju, dok je predsjednik javno izjavljivao da FIFA-ina odluka uopće ne postoji.
- Ovom odlukom CAS-a predmet je postao pravomoćan te je potvrđeno kako je Zambijski nogometni savez u cijelosti kriv za raskid ugovora s mojim klijentom Aljošom Asanovićem te su u obvezi isplatiti u to ime naknadu štete, kazao je Radić za Večernji list.
Slučaj je izazvao veliko zanimanje zambijskih i drugih stranih medija, između ostalog i zbog golemog iznosa naknade štete, a Radić pojašnjava kako je riječ o cjelokupnom iznosu četverogodišnjeg ugovora koji je Asanović sklopio te pripadajućim kamatama
- Također, zbog činjenice da se Zambijski savez financira od strane države, a sredstva im doznačuje i FIFA kao i drugim nacionalnim savezima,poduzeo sam i prave korake protiv Zambijskog saveza te protiv njihovog predsjednika te sam od države zatražio da se uključi u slučaj. U travnju ove godine to je rezultiralo uhićenjem predsjednika koji je sada i optuženik za kazneno djelo pranja novca, kazao nam je splitski pravni stručnjak.
Novac bi Asanoviću trebao uskoro sjesti na račun, ali on u razgovoru za Večernji naglašava kako mu pomalo smeta što se izvještavanje o slučaju svelo većinom na isticanje goleme svote te su plasirane i brojne dezinformacije putem medija.
- Malo tko zna kako sam i što tamo radio, ne zna se pozadina priče, niti su praćeni rezultati koje smo postizali. Uostalom, u Zambiji nisam bio sam, sa mnom su bila i četiri suradnika a moja plaća pokrivala je i njihov angažman. No, ne želim se opravdavati, niti očekujem a ljudi prate zambijski nogomet, to se kod nas gleda kao na nešto ponižavajuće. Volio bih da radim za Real Madrid, ali svjestan sam da nikada neću. U Zambiju sam otišao raditi pošteno, a nakon svega što se dogodilo, moja odgovornost bila je da se borim do kraja za pravdu. Zahvaljujući mom odvjetniku ta pravda sada će Zambijce skupo koštati. Nije bila riječ u dugovanju od svega 15 tisuća dolara, ali to više nije ni važno. Činjenica je da sam bio odgovoran i za svoje suradnike koji su otišli raditi 7-8 tisuća kilometara daleko od kuće. Zambijci su tvrdili da nisam dolazio na posao, ali ne pada mi napamet opravdavati se, dovoljno je kazati da bez dopuštenja Saveza nisam mogao izvaditi kartu za povratak kući niti izaći iz zemlje. Dakle, bili su u saznanju te se na kraju pokazalo što je istina. Kad znaš da si u pravu, onda ideš do kraja, kaže Asanović te na koncu dodaje:
U Zambiji sam se inače osjećao perfektno, htjeli smo raditi i napredovati, ali to nije bila i želja čelnog čovjeka saveza, puno je pričao, a iza toga nije bilo ničega. Ako su mi dali ugovor na četiri godine, onda je bilo logično da me puste da radim svoj posao, ali to nije bio slučaj. Tu bih stavio točku na sve to, i ovim putem zahvalio bih svom odvjetniku kao i šefu UEFA-e Aleksanderu Čeferinu koji mi je dao priliku da radim, prvo kao konzultant, a sada i kao nogometni ambasador. Osjećam da je zadovoljan mojim radom i to me silno ispunjava, zaključio je Asanović.
