Legenda hrvatskog i bosanskohercegovačkog nogometa, 62-godišnji nogometni artist Blaž Slišković, pozorno je ove godine pratio Kutiju šibica. Razveselio ga je naslov njegovih Mostaraca, ali povukao ga je u nostalgiju...
– Krajem 70-ih, na poziv prijatelja Jure Burića, prvi sam put nastupio na Kutiji, i to za momčad Kaj. Potom sam zaigrao i za Mostarske kiše, pobjednike iz 1979., a 1995. Kutiju sam osvojio sa Secom iz Širokog Brijega – prisjetio se Slišković.
Okrenuli smo se izboru za nogometaša godine, u kojemu se, kaže Slišković, vodio mišlju da honorira učinak ne samo igrača nego i klubova. Kada smo mu spomenuli kako Luka Modrić u 2021. godini s Realom nije osvojio nijedan trofej, Slišković se nije pokolebao oko igrača godine.
Hajduk napokon pogodio
– Luka Modrić je nogometaš bez kojega hrvatska reprezentacija nije ista, a posebno fascinira činjenica da on u 37. godini demonstrira kvalitetu kakvu u toj dobi teško može dosegnuti rijetko koji igrač. Luka je i dalje jedan od najvažnijih igrača Reala, a s reprezentacijom je ponovno ostvario plasman na SP – ističe Slišković.
Kažete da reprezentacija s njim i bez njega nije ista. Brine li vas kako će Hrvatska izgledati bez Modrića?
– Ne brinem se jer ima nogometaša koji mogu preuzeti njegovu ulogu. Evo, na primjer, Marcelo Brozović, jer običaj je da vođa momčadi bude igrač sredine terena. Iako Brozovića nisam uvrstio među desetoricu najboljih, želeći nagraditi svijetlu budućnost hrvatskog nogometa Biuka i Gvardiola, Brozovića iznimno cijenim, ne samo kao izvrsnoga igrača nego i kao momka liderskih sposobnosti – kaže Slišković.
Kovačić je svoje mjesto među desetoricom odabranih našao kao europski prvak, dok su Oršić i Livaja za Sliškovića blistavi izdanci Hrvatske lige.
– Oršić me jako ugodno iznenadio. U Europi je bio izvanredan, postigao je neke prekrasne golove, a može još puno toga dati – kaže Slišković.
Godina je prošla u znaku Marka Livaje, čije su izvedbe u dresu Hajduka bile fenomenalne. No, zašto Livaja, tako moćan i talentiran, nije napravio veliku karijeru u inozemstvu?
– Livajina kvaliteta nesporna je. Primanje lopte, tehnika, lijeva, desna noga, osjećaj za suradnju... to se ne može naučiti, s tim se rađaš. E sad, zašto sve to u punom obimu nije iskazao vani? Očito je svugdje nešto nedostajalo, a u Hajduku to ima; okruženje u svlačionici, potporu navijača, ozračje oko kluba. Baš mi je drago da je sve što Livaja ima eksplodiralo baš u Hajduku. I da se napokon pogodilo s jednim pojačanjem, jer 80 posto igrača-stranaca koji su dolazili u Hajduk bili su promašaji – nastavlja Slišković.
Među desetoricom je dojučerašnji Osječanin Petar Bočkaj.
– Cijenim Bočkaja, ima dobar radijus kretanja, tehnički je potkovan, osjeća igru, ima odličan šut... On je obilježio Osijekovu sjajnu godinu.
Je li Bočkajev prelazak u Dinamo težak udarac za Osijek?
– Da, snažan je to udarac za Osijek, odnosno potez koji će zorno prikazati tko vlada Hrvatskom ligom. To je Dinamov taktički potez kojim će se svjesno oslabiti velikoga suparnika u borbi za naslov prvaka, a pitanje je je li Bočkaj u ovom trenutku baš toliko u igračkom smislu neophodan Dinamu – ističe Slišković.
Dinamo je favorit za titulu?
– Da, Dinamo je favorit, premda bih najviše volio da prvak bude Hajduk. Ne podcjenjujem pritom Osijek i Rijeku, smatram kako su oba kluba ozbiljni kandidati za titulu i kako će utrka biti neizvjesna do kraja. Bilo bi dobro da netko 'presiječe' dominaciju Dinama.
Kako gledate na dominaciju Zrinjskog u prvenstvu BiH?
– Veseli me to, kao što mi je drago vidjeti pristup igrača Zrinjskog, presing na kojemu inzistira trener Jakirović. Ali ne želeći umanjiti zasluženost prvoga mjesta Zrinjskog, tih 12 bodova prednosti ispred prvog pratitelja dokaz je i slabosti konkurencije. Kvaliteta klubova u Premijer ligi BiH nije na visokoj razini – kaže Slišković.
Vratili smo se nakratko u prošlost. Bili ste izvanserijski nogometaš, a u riznici nemate nijedan naslov prvaka. Žalite li za tim?
– Naravno da mi je žao, osobito mi je žao što to nisam doživio u Hajduku. Moja generacija, u kojoj su bili braća Vujović, Gudelj, Ćelić, Prekazi, Rožić, Simović, Pešić..., 1982. godine izgubila je utrku s Dinamom, a 1985. godine trebali smo biti prvaci boreći se za naslov prvaka sa Sarajevom. U našem međusobnom susretu u Splitu bilo je 0:0, a moj Mostarac, pomoćni sudac Kalajdžić, poništio nam je regularan pogodak. Da smo u toj utakmici pobijedili, naslov prvaka ne bi nam izmaknuo – prisjeća se Slišković.
Druži se s Lovrenom u Rusiji
Kada danas gledate utakmice, kojega biste si igrača poželjeli za suigrača u svome vremenu?
– I tada i danas bio je to samo jedan: Zlatko Vujović. Nas dvojica slagali smo se na terenu zatvorenih očiju. Zlatko je imao nevjerojatne fizičke predispozicije, osjećaj za ulazak u prostor... Imao je možda nešto slabiju realizaciju, jer on je od deset šansi realizirao možda pet, a današnji vrhunski golgeteri zabijaju bar sedam, Međutim, Zlatko bi se našao u 20 situacija za gol, a ovi danas u 12-13. Zlatko iz onoga vremena bio bi zvijezda i u današnjemu – dodaje Slišković.
Blaž danas živi u Mostaru, povremeno odlazi na Hajdukove utakmice, bio je nedavno u Splitu na spektaklu Hrvatska – Rusija. U slobodno vrijeme bavi se 9-godišnjim unukom Ilanom, sinom svoje kćeri Hane, dok mu drugi unuk, 8-godišnji Aleksandar, živi u Sankt Peterburgu. Tamo se Sliškovićev sin Vladimir oženio Ruskinjom Irinom.
– U braku su deset godina. Sin je završio za trenera, ima licencu Uefa Pro, a u Sankt Peterburgu često se druži s Dejanom Lovrenom – zaključio je Blaž Slišković.
Boem postao legenda
Blaž Slišković rođen je 30. svibnja 1959. godine u Mostaru. Karijeru je počeo 1976. godine u Veležu, s kojim je 1981. osvojio Kup Jugoslavije. U Hajduku je od 1981. do 1986. odigrao 198 službenih utakmica i postigao 31 pogodak. Iako je s Hajdukom osvojio samo jedan trofej, Kup 1984. godine, taj je nenadmašni virtuoz i boem ostao upamćen kao jedan od najvećih nogometaša bijelih svih vremena.
Godine 1985. u izboru Večernjeg lista proglašen je nogometašem godine. Još je igrao za Marseille, Pescaru, Lens, Mulhouse, Rennes, Hrvatski dragovoljac i Zrinjski. Za reprezentaciju Jugoslavije ima 26 nastupa i tri pogotka. Kao trener ima dva naslova prvaka sa Zrinjskim, 2017. i 2018. godine. Među ostalim bio je izbornik reprezentacije BiH (2002. – 2006.) te trener Hajduka u sezoni 2004./2005.
Sliškovićevih deset
1. Luka Modrić (Real Madrid) 10
2. Mateo Kovačić (Chelsea) 9
3. Ivan Perišić (Inter) 8
4. Mislav Oršić (Dinamo) 7
5. Marko Livaja (Hajduk) 6
6. Dejan Lovren (Zenit) 5
7. Bruno Petković (Dinamo) 4
8. Joško Gvardiol (Dinamo, RB Leipzig) 3
9. Stipe Biuk (Hajduk) 2
10. Petar Bočkaj (Osijek)
