- Dolazim u Hrvatsku često, Hrvat sam i po majci i po ocu. Ponosan sam što sam Hrvat. Sve sam učinio da u Americi naglasim kako je Hrvatska lijepa, ali najviše sam ponosan na to što sam u Hrvatsku doveo trenera koji u SAD-u ima puno veći utjecaj od mene. Bill je jedan od najpoznatijih ličnosti u povijesti američkog sporta. Kad on kaže da je sada Hrvat, i kad govori o svom iskustvu u Hrvatskoj, to znači jako mnogo. I ponosan sam što sam bio od malo pomoći u tome da se to ostvari. Ovo sve je tako nevjerojatno, meni je nadnaravno iskustvo da imamo Billa ovdje. Jako sam ponosan – ovako je slavljeni Hrvat i Amerikanac Pete Radovich, osvajač čak 45 Emmyja govorio o dolasku legendarnog trenera NFL-a Billa Belichicka u Hrvatsku.
Na Sunset sportskom medijskom festivalu u Zadru kulminirao je Belichickov posjet Hrvatskoj. Ovdje mu je ministar turizma Tonči Glavina uručio i hrvatsku putovnicu nakon što je ranije ovog tjedna dobio domovnicu i hrvatsko državljanstvo. Unatoč poznim godinama (72), Belichick je rado mnogim fanovima po Hrvatskoj izlazio u susret, fotografirao se s njima i potpisivao autore, a odradio je i cijeli niz službenih nastupa. Moglo bi se u šali reći da je najtrofejniji trener američkog nogometa u Hrvatskoj podijelio više autograma i fotografirao se s fanovima više nego u Americi gdje je oduvijek poznat po suzdržanim i kratkim izjavama.
"Prije sam privatno dolazio u Hrvatsku tri puta, a ovoga puta prvi put javno. Sinoć smo šetali Zadrom, jeli sladoledom, prepoznali su nas ljudi u restoranu, počastili su nas tunom...", prenio je Belichick jednu od crtica koje će pamtiti iz svog posjeta Hrvatskoj,
Pete Radovich je najbolje slikovito prenio koliko je vladao interes u Hrvatskoj za Billom Belichickom: "Mislim da trebamo naručiti čarter avion za sve poklone koje je Bill ovdje dobio". A među poklonimo je i velika hrvatska zastava, naime u jednom trenutku je Bill na pozornici u Zadru otkrio da ispred svoje kuće u Massachusettsu uvijek drži hrvatsku zastavu, ali da zbog vjetra ne potraje dugo. Zamjenska zastava mu je zatim stigla vrlo brzo...
- Ovo je divno iskustvo što proživljavam ovaj tjedan u Hrvatskoj. Jako sam sretan što sam tu i što sam dobio priliku istražiti različite dijelove Hrvatske, upoznati se s političkim figurama i osjetiti srdačnost Hrvatske kao najboljeg domaćina. Posjetiti kuću svojih djedova i baka u Draganićima bilo je zaista posebno iskustvo za mene. Osjećam se blisko povezan s ovom zemljom i ponosan sam na svoje hrvatsko podrijetlo, zato hvala vam na prilici. Stvarno se osjećam kao državljanin Hrvatske. Veliki sam fan Hrvatske. Imamo obiteljsku povijest i bio je vrlo zanimljiv proces dobivanja državljanstva, istraživali smo obiteljske papire. Bilo je sve vrlo detaljno i učinkovito. Zahvaljujem ljudima iz konzulata koji su pomogli.
- Zahvaljujem Peteu Radovichu na pozivu. Ovo cijelo putovanje je bilo odlično i osobno mi je puno značilo, uživao sam. Moji su imigrirali u Ameriku i puno toga žrtvovali. Srećom, ja sada imam priliku vratiti se u Hrvatsku i dati nešto nazad. Meni je puno ljudi pomagalo na mom putu, pomagali su i mojim roditeljima i bakama i djedovima. Želim i ja tako nešto učiniti, posebno u Hrvatskoj - poručuje Belichick, koji je otkrio da je bio dovoljan samo jedan poziv da odmah prihvati doći u Hrvatsku..
Pomoglo je u tome što je ove godine Belichick ostao bez trenerskog posla u NFL-u. Barem ove sezone. Najesen će se okušati i u komentatorskom poslu na američkoj televiziji ESPN-u. U Zadru su i domaći sportski novinari dobili priliku intervjuirati slavnog trenera hrvatskih korijena. Donosimo dio razgovora Billa s hrvatskim novinarima.
Jesu li najbolje momčadi one koje su više gladne uspjeha?
- Ne pobjeđuje najtalentiraniji, nego onaj tko odigra bolje. Neki klub može pobijediti u devet od 10 utakmica, ali najvažnije je tko odigra bolje u zadnjoj utakmici. Zato je sport toliko uzbudljiv i zabavan, nikad ne znaš kako će se to sve rasplesti. Zato ima toliko iznenađenja u sportu. Velike momčadi pobjeđuju onda kada se očekuje da pobjede. Mislim da hrvatska nogometna reprezentacija to pokazuje, tu glad za uspjehom. Kada si podcijenjen i onda se želiš dokazati. Sjećam se utakmice Hrvatske protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, vidjela se ta ogromna želja za pobjedom. Također, protiv Brazila u Kataru, morala je tu biti doza gladi da se prođe dalje. Tu su sitnice odlučivale o pobjednicima. Hrvatska je izvrstan primjer htijenja i gladi za uspjehom. Uživao sam u susretu s hrvatskim igračima, svi su bili puni respekta. Mislim da hrvatska reprezentacija ima odličan timski duh, kao da su vrlo bliska obitelj, to je bila moja impresija. Kako se šale, zadirkuju i zabavljaju zajedno, imalu sjajnu kemiju.
Kako ste uspjeli uvijek imati tako dobre obrambene momčadi?
- Kada imate odlične igrače, tada možete učiniti stvari koje možda ne biste mogli s nekima drugima. Nije to samo do talenta, nego i do raznovrsnosti i komunikacije unutar momčadi. Važno je imati igrače koji imaju višestrukih vještina pa da ih možete staviti na različite pozicije gdje mogu biti učinkoviti, bilo u neutraliziranju napada, obaranju ili stvaranja pritisaka ofenzivnim igračima. Imao sam puno sreće da sam imao takve igrače. Trenirao sam najboljeg obrambene igrača u NFL-u Lawrencea Taylora, a također sam trenirao i najboljeg napadačkog igrača - Toma Bradyja. Također, imao sam i niz drugih odličnih igrača. U obrani su tu još Rodney Harrison, Willie McGinest, Tedy Bruschi, Mike Vrabel i Richard Seymour. Pa još puno odličnih igrača u Giantsima poput Harryja Carsona, Peppera Johnsona, Jima Burta i Leonarda Marshalla. Bez tih igrača bilo bi meni puno teže ostvariti tako velike uspjehe.
Nedavno ste zabavljali publiku šalama na showu "Roast of Tom Brady", je li to nešto što ćemo možda još vidjeti od vas kao komentatora na televiziji?
- Mislite da ću se početi pojavljivati na komičarskim televizijama? Ne znam, bilo je to sigurno vrlo zabavna večer. Ekipa Pat McAfee je također vrlo zabavna, bilo mi je drago i s njima surađivati. Moram reći da mi je bilo zabavno biti dio tih showova. Možda će se pojaviti još nešto takvoga za mene.
Što ostaje kontinuitet u treniranju u NFL-u unatoč brojnim promjenama?
- Stvari koje ostaju iste su osnove američkog nogometa, a to su blokiranje, obaranje napadačkih igrača, dodavanje lopte, hvatanje lopte, udarac nogom... To vidite i u drugim sportovima, u nogometu, košarci, hokeju - puno igrača dolazi iz Europe i jako uspješno igraju u Americi. Uspješni su jer su jako dobri u fundamentalnim dijelovima igre. Dodaju jako dobro, skaču odlično, kližu dobro, sve te fundamentalne stvari imaju na visokoj razini. To im je pomoglo da ostvare velike uspjehe. Prvo moraš biti dobar u tim osnovnim stvarima, a onda možeš poboljšavati svoje vještine. To se najbolje vidi u NBA-u. Čini mi se da se Europljani više drže osnovnih vještina, dok se Amerikanci manje fokusiraju na to. Vidio sam kako se u Americi šale na račun Nikole Jokića i Luke Dončića, da su spori, da su punašni, da ne treniraju, ne rade ovo ili ono, ali oni caruju NBA ligom. To je zato što jer su njihove fundamentalne vještine odlične.
Danas se čini da u NFL-u ne možete pobijediti bez jakog quarterbacka. Slažete li se s time?
- Ne možete pobijediti bez jake momčadi, to je ono što vam treba. A quarterback je veliki dio tima. Ali, quarterback ne igra obranu, on ne puca field goal. Morate imate i druge jake igrače uz dobrog quarterbacka. Imati dobrog QB-ja je velika pomoć, ali morate imati jaku momčad. Ima danas jako dobrih quarterbackova u NFL-u koji ne osvajaju Super Bowlove. Dakle, to nije dovoljno. Ali, QB jesu ključni igrači, i veliki igrači poput Patricka Mahomesa, Toma Bradyja, Peytona Manninga, ti su dečki osvojili jako puno Super Bowlova, ali ima i onih dobrih quarterbackova koji nisu osvojili puno prvenstava, ili nijedan. Dakle, morate imati jaku momčad. U nekim Super Bowlovima koje smo osvojili poput onog protiv Seahawksa gdje smo presjekli loptu na kraju na gol liniji, ili drugi protiv Ramsa gdje smo ih ostavili na samo 3 poena (13:3 op. a.), u tim je utakmicama obrana stvarno bila veliki razlog pobjede. Pobjeđivali smo u nekim utakmicama i s puno poena kada je napad imao jako veliku ulogu.
- Imali smo i velike utakmice poput Super Bowla protiv Panthersa i prvi naš osvojeni Super Bowl protiv Ramsa kada je Adam Vinatieri ostvario ključne field golove, kao i u snježnoj playoff utakmici protiv Raidersa. Morate imate i jaku momčad i vrlo balansiranu momčad, ne možete u NFL-u pobjeđivati sa samo jednom jakom jedinicom. To čini američki nogomet drugačijim sportom u odnosu na nogomet, košarku ili hokej, gdje imate igrače koji igraju i u napadu i u obrani. U NFL-u smo više specijalizirani po pozicijama. Morate imate posebne obrambene igrače, napadačke, specijalne timove...
Koliko se vaš sport promijenio tijekom godina. Kad ste počeli trenirati, bili ste jedan od najmlađih trenera... Kako je sada sa svom novom tehnologijom?
- Hoćete reći da sam sada najstariji? NFL se dosta promijenio u odnosu na vrijeme kada sam ja počeo trenirati. Igrači su se promijenili. Nije tada bilo ovako krupnih igrača koje imamo danas koji teže preko 120 kilograma. A danas nemate ofenzivnog linijaša ispod 135 kilograma. Razvoj igrača se dakle promijenio, promijenila su se pravila. Ali, na kraju i dalje imate iste osnove američkog nogometa. Imate nekoga tko vam blokira, ima li druga momčad nekoga tko će blokirati njega. Može li se hvatač osloboditi, može li ga branič pokrivati. Može li quarterback baciti loptu precizno hvataču i onda kada je ovaj pokriven. Danas je veća prednost dodavati loptu, pravila su pomogla takvoj igri. Cijeli sport je postao cjelogodišnji posao, ne samo tijekom sezone, nego se puno radi van sezone, na fizičkoj spremi i boljoj tehnici.
Ističe li se neki Super Bowl da vam je draži od ostalih?
- To je kao da roditelja pitate koje mu je dijete draže. Svi su Super Bowli posebni, drugačiji, ali posebni. Svi su osvojeni u drugačijim okolnostima. Teško bih mogao istaknuti samo jedan. Ali, mogu reći da su pobjede nad Ramsima u Super Bowlu, da smo tada imali odlične momčadi. Nisam siguran da smo baš bili bolja ekipa od Ramsa, ali bolje smo odigrali i to je jedino bitno. Za neke druge situacije bih rekao da smo imali bolju momčad od suparnika, ali nismo igrali bolje od njih. To su situacije za kojima ćeš uvijek žaliti kao trener. Ali, ponosan sam na način na koji su naše momčadi igrale u najvećim trenucima i zašto smo zaslužili te naslove. Ništa nam nije bilo dano, osvajali smo naslove jer smo ih i zaslužili.
A koji poraz žalite najviše u svojoj karijeri?
Pa sve njih! Četiri izgubljena Super Bowla, uključujući onaj 1996. protiv Packersa. Imali smo i neke tijesne utakmice u finalima AFC konferencije u kojima smo mogli pobijediti. Iskreno, poraze pamtiš više od pobjeda. Dođeš tako blizu, a ostaneš malo kratak.
Što je lakše za pripremu nove sezone, kada se na kraju prethodne sezone pobijedi ili izgubi veliku utakmicu?
- Krećeš ispočetka. Kada izgubiš u Super Bowlu nisi baš blizu da se vratiš na tu razinu. Moraš proći kroz cijelu novu sezonu da dobiješ priliku igrati u novom Super Bowlu. Kada pobijediš svi te ganjaju, ti si standard koji svi žele nadmašiti. Moraš iznova graditi momčad, svaka sezona je nova. Mijenja se i raspored, može se činiti da igraš protiv istog suparnika, ali i oni su doživjeli promjene pa je to opet nova situacija. Svake godine počinješ na dnu, trebaš jake temelje i nanizati jako puno dobrih treninga da bi tvoja momčad mogla igrati na najviše nivou u ključnim dijelovima sezone, a to su prosinac i siječanj.
Koliko vam je značilo pratiti uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije? I možete li nešto reći o drugim igračima i trenerima u NFL-u koji imaju hrvatske korijene?
Hrvatska nogometna reprezentacija je fantastična, kao što su i mnogi drugi hrvatski sportaši poput braće Sinković. Hrvatska je jaka i u rukometu, vaterpolu... Što se tiče američkih sportaša s hrvatskim korijenima tu bih najviše istaknuo Rob Ninkovitcha koji je bio moj igrač u Patriotsima. S njim sam dijelio puno hrvatskih trenutaka, uključujući i hrvatsku hranu. Tu je i trener Saban, najveći trener sveučilišnog američkog nogometa, s njim me veže dugotrajno prijateljstvo, zajedno smo i radili četiri godine u Cleveland Brownsima. Nick Saban i moj otac su zajedno trenirali na Pomorskoj akademiji, tako sam ga zapravo i upoznao. I naravno, treba istaknuti Petea Carrolla, njegova majka je Hrvatica. S Peteom i Sabanom sam znao razgovarati o našim hrvatskim korijenima. Sve su to veliki ljudi koji su naporno radili, a cijenili su i bili zahvalni na svom hrvatskom podrijetlu.
