Prva liga FBiH, uz Prvu ligu RS, po vrijednosti je drugo nogometno natjecanje u BiH. Ako znamo da ni Premijer liga ni po čemu nije “rame uz rame” s ostalim ligama u Europi, pa ni zemljama bivše države, stanje kakvo vlada među “federalcima” i ne može biti bolje od očajnoga, kakvo po mnogo čemu vlada u ovoj ligi.
Maglovit status
Po organiziranosti klubova, infrastrukture, financijskih mogućnosti, stručnog rada, zanimanja publike i svega drugoga, možemo zaključiti da je Prva liga FBiH još u “srednjem vijeku”. Igrači su u nekakvu maglovitom amatersko-profesionalnom statusu. Nisu pravi amateri, ali ih ne možemo zvati ni profesionalcima, jer su im primanja tek nekoliko stotina maraka, koje prime neredovito (ili nikako), a klubovi im ne upaćuju mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Dio klubova na grbači je općina i županija, drugi dio ima privatne sponzore, treći se financiraju “kombinirano” (općina, županija, mecene, “prosjačenje”...). Liga od postanka (2002./03.) ima 16 klubova. Većina ih želi ući u Premijer ligu, na način “grlom u jagode”, bez plana što činiti kad izbore Premijer ligu, jer ne mogu izdržati financijski, organizacijski i infrastrukturalno. Primjeri su Žepče, Gradina, Budućnost, Brotnjo, Jedinstvo i drugi. Visočka Bosna je (eto) jesenski prvak (29 bodova), možda bude i konačni. A Bosna nema trenera, jer je u statusu “pomoćni trener” vodi Faruk Dedić! I - nije Bosna jedina koja nema licenciranog trenera... Drugi je Travnik (28), bivši premijerligaš, koji nam se nekako čini najozbiljnijim kandidatom za naslov (svi klubovi s vrha dolaze na proljeće na Pirotu). Orašje (26) “malo puno” oscilira. Dugo su Orašani bili vodeći, ali “oborili” su ih neočekivani gubici bodova kod kuće. Sigurno dio zasluga za dobre rezultate ima trener Mato Neretljak, ali on je neki dan otišao u Jajce... Peti je Gošk (25) lutao, gubio kući (Sloga, Bratstvo), gubio dobivene susrete u gostima (Bosna Sema), mijenjao trenere...U završnici je ipak stigao “pod” vrh. Isto se događalo Bratstvu (25), koje je znalo neočekivano gubiti u Gračanici (Radnički).Zvijezda (25) ima bodova koliko i Gošk i Bratstvo, ali iz Gradačca poručuju kako nemaju ambicija za naslov “jer su ih napustili sponzori”.
“Pilenje naopako”
Hm, čini nam se da je ovo (ipak) “pilanje naopako”. Rudar, Goražde i Jedinstvo sakupili su po 22 boda, pa su na ljestvici “ni gore ni dolje”. A mogu biti i jedno i drugo ako na proljeće ne ponove jesenske oscilacije...Kao novak u ligi 10. Sloga (19) prijatno je iznenađenje, a 11. Budućnost (18) neprijatno, jer Banovićani su ipak tri puta igrali u “eliti”. Bosna Sema (18) dobro je počela sezonu, pa “zakočila” pri kraju. Stari prvoligaši Čapljina i Radnički (po 17) postigli su manje od očekivanja. Razočaranje nad razočaranjima ipak je Velež (13), sa samo dvije pobjede jesenas (Bosna Sema u gostima, Novi Travnik u Vrapčićima). Povratak na kormilo trenera Ibre Rahimića malo je povećao nade u ostanak, ali Veležu će trebati puno sreće i znanja za taj podvig. Novi je Travnik (5) već ispao, osim ako ne bude po onoj “čuda su moguća”. Ma, ipak su nemoguća...•
