Nakon dramatične utakmice Hrvatske i Španjolske u studiju Večernjeg lista gostuje Miroslav Ćiro Blažević, hrvatski proslavljeni trener i bivši izbornik koji ih je vodio do bronce 1998.
Upravo je njegov uspjeh nadmašio Zlatko Dalić 2018. godine drugim mjestom u Rusiji. U razgovoru s našim nagrađivanim novinarom Željkom Jankovićem, Ćiro je odmah krenuo s time kako se osjećao tijekom utakmice protiv Španjolske.
- Nisam jedini kojem je bilo izuzetno teško. Očekivali smo podvig i savršeno je vidljivo da možemo, ali ipak nismo. Najteže je preboljeti kad znaš da si si sam kriv. Još uvijek sam pod dojmom utakmice koja je mogla obradovati naciju. Nije nas jako ražalostila, ali nas je deprimirala - izjavio je Ćiro.
Malo tko se mogao nadati da ćemo zabiti Španjolskoj tri gola, a ispasti...
- Nogomet je nepredvidljiv, tako je to... Zabiti Španjolskoj tri gola pa izgubiti, to stvarno nije potpuno normalno. Naravno, nije mogao ne spomenuti velike greške, mijenjanje kopački i pijenje vode, pa primili dva gola.
- To je razlog više za biti neraspoložen i tužan jer to su pogreške koje se ne smiju dogoditi. To se može dogoditi samo onima koji nemaju svijest o značaju pa da vode računa o svakoj pojedinosti koja može kompromitirati tijek. Imamo puno razloga za pitati se tko je tu normalan. Ne može se reći da igrači nisu htjeli ili da se nisu trudili, ali treba se zapitati je li postava koju smo jučer imali dovoljna da pobijedimo tako homogenu i snažnu momčad kao Španjolska. Nedostajala je kvaliteta, a nju donose Perišić i Lovren, a njih nema. Samo to...
Ipak, Mislav Oršić je ušao, zabio i asistirao.
- Nije bolji od Perišića, mora puno kruha pojesti i nikad neće doći na nivo Perišića. Svaka mu čast, napravio je povijesne stvari za Dinamo, ali nikad neće biti Perišić jer da bi bio, mora imati sedam godina manje. Treba ga forsirati jer je top igrač, ali nije Perišić. Riječ je o deficitu kvalitete, zato spominjem Perišića. Moram spomenuti i da sam se začudio kad je Dalić, kojeg jako volim, mijenja naša dva najbolja igrača - Vlašića i Kovačića. Ali, to je donijelo dva gola. Imao je pravo, no s tim je izvadio dva provjerena igrača - istaknuo je Ćiro pa nastavio:
- Kovačić mi se zamjerio kao čovjek, ali kao igrač je pravi. Nikad ne bih vadio njega i Vlašića, ali Dalić je pogodio. Postoje tri igrača koji ne pripadaju u vrh nogometa i reprezentaciju, ali neću reći tko su oni. Nisam se još čuo s Dalićem, ali pogodio je, donio nam je najveći uspjeh u povijesti i normalno je da kao izbornik i trener ima padove. Samo, treba se znati dići nakon njih, a on to može.
On sam je rekao da kao grešku vidi što nije uveo Šimu Vrsaljka, da je zakasnio s tim.
- Vidio je to i stalno mislio na njega, ali je imao i svijest da on nije u natjecateljskoj formi. Pauza mu je smanjila efikasnost. On je plemenit i još uvijek igral s reputacijom, ali tako ogromna pauza ostavlja traga i on nije bio spreman za ovu vrstu natjecanja. Ćiro je Dalićev mentor, na neki način, tako da može "ući u njegovu glavu" oko načina na koji vodi momčad, ali i kako je bira.
- Svaki izbornik spašava sebe i nema obzira na nekoga s manjom ili većom reputacijom. Važno je samo tko mu može dati više, tko je sigurniji. Ako si nekad bio faca, ne možeš od toga živjeti. U svojoj je procjeni Dalić napravio ono za što je smatrao da je najadekvatnije.
Španjolce ne vidi kao toliko dobre kako im se pripisuje.
- Igraju dekadentan nogomet, uspavljujuć. Ipak, dali su nam pet golova...
- Kako to da onaj pije vodu dok traje igra? Jeste li doživjeli kao trener išta slično?
- Ne, to je nemoguće. Nema suvremene igre bez žrtve i s tim se pravi nogometaši stalno susreću. Ne mogu, ali ipak igraju, bez toga se ne može. Užas! Sramota! Evo primjer, igramo protiv Japana, Šimić kaže da je jako vruće, 40 stupnjeva, čarape su mi debele. Rekao sam mu da ide pod tuš, da se presvuče. Otjerao sam ga, vratio se, znao sam da mi treba.
Dotaknuo se Marcela Brozovića i Brune Petkovića, ali ne komplimentima.
- Nema igre u kontinuitetu, kao ni Bruno Petković. Razumijem Dalića zašto mu je dao priliku, uvjeren da će Petković u ovoj utakmici morati dati nešto. Ali, ništa, nula bodova. Što je napravio? Ništa! Velik je talent, ali neće daleko. Sve je radio kao u drugoj brzini... Sine moj, bavi se nekim drugim poslom. Neka mi oproste, volim naše dečke, ali kritiziram one koji nisu dali sve od sebe. Kritiziram one kojima je Bog sve dao, ali oni ne daju ništa. Kao Kovačić, izniman je talent, kojeg sam kritizirao zbog nedostatnog učinka i on me sretne pa kaže da me ne poznaje. Umjesto da ustane i kaže da sam ja postavio temelje modernog hrvatskog nogometa!
Nije Ćiro tu stao s kritikama.
- Na ove "deformirane" izbornik ne može računati jer jedan dan hoće, drugi neće. Kramarić kaže da kako bi Šuker reagirao kad ne bi igrao. Pa ti nisi ni Š od Šukera! On nije spavao koliko se pripremao prevariti onoga tko ga čuva. A ovaj uđe u igru i odmah vidiš da nije raspoložen. Nepravedno je govoriti kroz kritike samo o Hrvatskoj, nogomet je takav da ispadaju i drugi velikani. - Nogomet je evoluirao, nema više slabih protivnika. Švicarci izbace Francuze, Austrijanci su odigrali sjajnu utakmicu protiv Italije, najmodernije, to je budućnost igre. Njih mi je jako žao jer sam mislio da će ih Talijani "napumpati", a kad ono...
Vratio se potom na Španjolsku.
- Daliću se nikad nisam usudio ništa sugerirati, osim kad me nije poslušao. Imao sam ideju ovoga dečka što pije vodu, Gvardiola, staviti na stopera, ali on pogođen činjenicom da stalno igra u Dinamu lijevog bočnog, da će se loše snaći. Ali on se snalazi gdje hoćeš. Neću protiv Dalića, napravio je puno, bio viceprvak i iza toga doživio neophodnost pomlađivanja reprezentacije, smjenu generacije. Rezultat je tu gotovo nemoguće napraviti. Napravio je posao gdje mu svi mi moramo skinuti kapu.
Ćiro je bio dugi niz godina u Švicarskoj pa je vezan uz njih, zato zna njihovu tajnu uspjeha.
- Trener, on je tajna uspjeha. Tamo ne ože opstati ako igraš igru koja nije njihova. Oplemenili su reprezentaciju sa svježom krvi i to igračima s ovih prostora, a tu su najbolji nogometaši na svijetu. Ujedno, oni su toliko škrti da za sport ne daju ništa. Znam ih, vezan sam za njih. Dođi s djetetom, traži kruh koji bacaju, reći će ti da ideš raditi. Pomoći će prvi kod potresa, ali milostinju ne daju. I ja sam se naradio kod njih. Imam diplomu, želim voditi djecu, ali gazda je htio da znam njemački, talijanski ili francuski, nisam znao. I donese mi metlu. Na kraju je otkrio svog favorita za titulu. - Može bilo tko, možda Švicarci. Francuzi sigurno neće!
Video razgovora možete pogledati OVDJE
