S “trenerom svih trenera” Miroslavom Blaževićem dogovarali smo i uspješno dogovorili ovaj intervju, no kad se nije pojavio u dogovoreno vrijeme, zabrinuli smo se da nam je prodao nekakav svoj “lažnjak”, pa smo ga nazvali.
– Sine, pa ja sam pobrkao mjesto, evo me kod tebe za 15 minuta.
I dojurio je svojim automobilom pa se još jednom ispričao:
– Znaš, čini mi se da ipak starim, očito sam pobrkao stvari. No, kad razgovarate s Ćirom, vidite da nije nimalo ostario, bistar um i odrješit jezik ostale su njegove značajke od prvih dana kada smo s njim radili nogometne priče. No ova je malo drukčija, potaknuta snimanjem promidžbenog spota za SDSS Milorada Popovca.
Znači li snimanje tog spota vaš ponovni politički angažman?
– Nisam nikad bio političar jer nisam za to nadaren. Reći ću ti, za mene onaj najmjerodavniji, Franjo Tuđman, rekao mi je doslovno ovako: da vas nikad više nisam čuo da pričate o politici jer pojma nemate. Pa je dodao da ni o nogometu nemam pojma – smije se Ćiro.
U tom dijelu o nogometu omiljeni mu pokojni predsjednik nije baš bio u pravu, ali dobro.
– Valjda nije, ali ovaj dio o meni i politici rekao je iskreno. Ma gledaj, sine, nitko bolje od tebe me ne poznaje, pa mi radimo već 30 godina i vjerujem da znaš moju manu, a ta je da volim ljude. Ako bi netko trebao biti šovinist s obzirom na sve što sam prošao i u djetinjstvu i u mladosti, onda bih to trebao biti ja. Ali nisam, mene je Bog obdario humanošću, a ne znam je li to zapravo hendikep. Volim ljude i imam kapacitet praštanja. Jesam vjernik i jako mi imponira ovaj današnji papa koji je veliki propagator ljubavi. Znam neke stvari prepoznati, papa je manga kakvu svijet nije vidio, u pozitivnom smislu. I ponovit ću da i ja želim ljubav i toleranciju i zato sam snimio taj spot, pa ti ljudi imaju hrvatske putovnice, kakve veze ima što su Srbi, oni su naši sugrađani. A što se politike tiče, samo sam jednom bio angažiran u Skupštini grada Zagreba, kada sam branio Milana Bandića, ha-ha.
Rekli ste ovih dana da vam “j... majku” zato što ste snimili spot za SDSS, bili smo zajedno prije nekoliko dana na Trgu bana Jelačića pa nismo primijetili da vas netko vrijeđa.
– Čuješ, nema dvojbe da mi prilaze ozbiljni ljudi koji su već u jeseni života i zamjeraju mi to što sam napravio. Meni to ne smeta jer imam svoju svijest i znam da sam napravio nešto što mi nalaže savjest. Jednog dana će ti koji su mi “j.... majku” reći – Ćiro je imao pravo, ali nažalost, Ćire više neće biti kad se to dogodi, znaš li koliko ljudima treba vremena da se osvijeste?
Je li vam sad žao zbog toga?
– Nimalo! Kad me Pupovac nazvao, odmah sam rekao da hoću. Ubrzo sam shvatio da bi reakcije mogle biti loše, s kakvima se sad susrećem, ali rekao sam si “e nećeš odustati, to treba napraviti”.
Dok smo razgovarali, pored nas je prošao jedan ozbiljniji čovjek i dobacio:
– Ćiro, ako vas netko bude dirao, zovite nas. – Ha-ha, onda budite blizu – uzvratio je Ćiro i nastavio o spotu: – Mislim da će jednog dana svi ovi koji mi zamjeraju snimanje tog spota shvatiti da sam imao pravo. No za to treba proći određeno vrijeme, a bojim se da ja to neću doživjeti. U debeloj sam jeseni života i, da ti budem iskren, strašno se borim s mišlju da odlazim. Kad pogledam novine, uhvatim se da gledam osmrtnice.
Vidjeli ste i svoju koju su vam napravili nakon što ste snimili taj spot.
– Izljubih onoga tko mi je napravio osmrtnicu, ja sam jedan od rijetkih koji je kao živ mogao pročitati svoju osmrtnicu.
Član ste HDZ-a, jeste li pitali predsjednika Plenkovića ili nekoga u stranci smijete li snimiti sport za SDSS?
– Nisam, ljubavi, pitao. Do Plenkovića i njegova mišljenja jako mi je stalo jer Plenković je legitimni nasljednik Franje Tuđmana, to je jedini čovjek koji može Hrvatsku izvesti iz ove neimaštine jer je pravičan, iza njega nikakvih repova nema, a njegova je inteligencija – plafon.
U kakvim ste odnosima s premijerom?
– Savršenim. Nisam ga pitao za ovu akciju sa SDSS-om jer ga toliko dobro znam pa sam bio uvjeren da mi on to neće zamjeriti.
Je li vam zamjerio netko drugih iz HDZ-a?
– Nije, koliko znam, neki su me čak i podržali.
HDZ je imao veliki skup u subotu u Ciboni, zajedno s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, jeste li bili?
– Naravno da sam bio i bilo je veličanstveno. Pa doveli su Angelu Merkel i Manfreda Webera, to je velika stvar! I samo sam dobio potvrdu koliko se Hrvatska cijeni u svijetu, a samo zahvaljujući Plenkoviću. Svi u svijetu prepoznali su njegovu inteligenciju i dobronamjernost i, ako ćemo biti objektivni, moramo na njega biti ponosni.
Znamo da ste često bili kod Tuđmana, na tenisu, preferansu. Kakav je bio vaš odnos s njim?
– Bili smo jako bliski. On mi je dao veliki značaj, zapravo je dao značaj nogometu uvjeren da sport može propagirati i afirmirati tada još anonimnu državu. I nije pogriješio. Doduše, imao sam s njim i teških trenutaka. Znaš, bio je okružen nekim ljudima koji su, nažalost, imali potrebu da me udalje od njega pa su, da ti pravo kažem, koješta znali nalagati o meni. I onda je on par puta reagirao prema meni vrlo neugodno, ali kao uvijek, vrijeme je iskristaliziralo istinu. Nekad moraš čekati malo duže, ali istina na kraju pobijedi. Tako da sam ja na kraju s Tuđmanom bio u baš prisnom odnosu, koliko s državnim poglavarom možeš biti u prisnom odnosu.
Bili ste bliski i s premijerkom Jadrankom Kosor?
– S njom sam i danas u dobrim odnosima.
A s Ivom Sanaderom i Tomislavom Karamarkom?
– Sanader me istjerao iz Hajduka i to mu ne mogu nikako oprostiti, on je naredio predsjedniku Hajduka Grgiću da me istjera. Ali nakon što je došao u ove svoje nezgodne situacije, sreli smo se par puta i ja sam se pravio kao da se ne sjećam da je on kriv za moj odlazak iz Hajduka. A Karamarko, s njim sam bio možda i najbolji. Kupio me u jednom času, kad sam se kandidirao za predsjednika države, njegov ga je otac ujutro probudio. Pričao mi je Karamarko da mu je otac rekao: Diži se, Tomislave, idemo na izbore da vidim hoćeš li glasovati za Ćiru jer samo za Ćiru možeš glasovati.
Zašto ste se kandidirali za predsjednika države?
– Kad sam vidio da se Stipe Mesić kandidirao, rekao sam si “ma j...o te Mesić, kad ide Mesić, idem i ja”. Kad su došli rezultati, ja sam imao nula bodova, a on je dobio sve, ha-ha.
Sa Zdravkom Mamićem ste se čas ljubili, onda ste jedno vrijeme bili kao pas i mačka. Kakvi su odnosi sad kad ga nema ovdje, kad je u BiH zbog osude?
– U dobrim smo odnosima, u kontaktu smo.
Kako podnosi život izvan Hrvatske?
– Zapanjujuće dobro. Istina da smo imali česte promjene u našim odnosima, to je tako u životu. A on je sad u Međugorju, znaš, svi ljudi koji se nađu u poteškoćama okrenu se Bogu pa im je lakše. Mamić je u totalnom kontaktu s Bogom.
I vi ste tvrdili da je on gazda hrvatskog nogometa, je li to još uvijek iako fizički nije ovdje?
– Vlada i dalje, kako on kaže: “jači smo od sudbine” – zaključio je Ćiro kojem smo poslužili i kao fotograf jer slučajni prolaznici poželjeli su se slikati s “trenerom svih trenera”. Što je Ćiro rekao u emisiji na Večernji TV možete pogledati u galeriji na vrhu teksta.
