Posavsko ravničarsko mjesto Domaljevac je odbojkaški fenomen. Odbojkaši iz te najmanje i najmlađe općine u Federaciji BiH plasirali su se u finale ovogodišnjeg odbojkaškog Kupa BiH. Na nedavnom završnom turniru u Brčkom (12. ožujka 2017.) najprije su domaljevački odbojkaši u polufinalu pobijedili OK Modriča-Optima da bi u finalu domaća momčad OK Mladost iz Brčkog ipak bila bolja, a Domaljevčani su osvojili fenomenalno drugo mjesto. U HOK Domaljevac ne kriju zadovoljstvo plasmanom u finale i osvojenim drugim mjestom.
“Ovo je najveći uspjeh HOK Domaljevac otkako se u posljednjih šest godina natječemo u 1., odnosno Premijer odbojkaškoj ligi BiH. Zasigurno, ovaj će uspjeh dati novi poticaj mlađim naraštajima iz Posavine da se priključe HOK Domaljevac i nastave odbojkašku tradiciju tog posavskog područja tik uz rijeku Savu”, rekao je trener HOK Domaljevac Zlatko Ivić ne skrivajući ponos na odbojkaše domaljevačkog kluba.
Trenutačno, kako je istaknuo, u HOK Domaljevac trenira više do 30 odbojkaša svih uzrasta iz Domaljevca, Bazika, Grebnica, Tolise, Donje Mahale, Boka i Orašja, a ove godine su im se kao pojačanja priključili Amir Omerbašić iz Odžaka i Velibor Vuković koji je ranije igrao u banjolučkom Borcu.
“Prosjek starosti naše ekipe je 21 godina i najmlađa smo momčad u Premijer ligi BiH, no još uvijek jedan od glavnih stupova naše igre je 43-godišnji Ivo Matić, dok je najmlađi član seniorske ekipe 16-godišnji Ivo Ivić”, objašnjava trener Ivić. Po njegovim riječima, za plasman u finale Kupa BiH zasluge pripadaju svim igračima te se naziru budući nositelji igre sadašnjih velikih nada HOK Domaljevac, Jose Tepeluka (18), Mateja Ivića (18) i Filipa Nedića (18).
Predsjednik HOK Domaljevac Stamenko Ćošković ističe kako su za uspjehe kluba najzaslužniji igrači i njihov entuzijazam te da je to najperspektivniji odbojkaški klub u BiH koji bi se u nekoliko idućih godina mogao upustiti u borbu i za titulu prvaka BiH.
“Posebice zahvaljujem strukturama Posavske županije koje su nas do sada podupirale i omogućavale nam djelovanje, a također zahvaljujem i općinskim strukturama Domaljevca na maksimalnoj podršci, a nadam se da će tako ostati i ubuduće”, kaže Ćošković.
Po njegovim riječima, ovaj domaljevački sportski klub ima i dodatnu misiju jer njegovi uspjesi odašilju poruku kako se unatoč poteškoćama i u Posavini mogu ostvarivati prvorazredna dostignuća, i to ne samo u sportu. Na taj se način, kako je dodao, osnažuje nada u opstanak Hrvata u Domaljevcu i Posavini uopće.
“Vjerujem kako će i ta uloga HOK Domaljevac biti prepoznata,” naglasio je Ćošković.
Ovaj odbojkaški klub može biti ponosan na svoje navijače. Primjerice, finalni turnir ovogodišnjeg Kupa BiH u Brčkom pratilo je oko 600 gledatelja, a više od polovine u dvorani bili su navijači domaljevačke momčadi koji su frenetično navijali za svoj voljeni klub.
Zasluge za to pripadaju i legendarnom domaljevačkom prijevozniku Ivi Luciću Njatinom koji je u takvim situacijama uvijek na raspolaganju vjernim navijačima.
No, u klubu postoji i nezadovoljstvo što finalnu utakmicu odbojkaškog Kupa BiH između HOK Domaljevac i OK Mladost iz Brčkog nije prenosila bh. televizija. Priznajem, kao strastveni navijač HOK Domaljevac pridružujem se ovom nezadovoljstvu zavičajnog mi odbojkaškog kluba. Isto tako siguran sam kako to, po mojem mišljenju opravdano nezadovoljstvo, neće obeshrabriti HOK Domaljevac. Tu momčad uskoro očekuje i završno doigravanje za prvaka BiH u koje će startati s izvanrednog 4. mjesta osvojenog u dosadašnjem dijelu prvenstva.
Ovi uspjesi zavičajnog HOK Domaljevac razgalili su me na poseban način jer mi je poznato u kakvim teškim uvjetima je to ostvareno. Gospodnje 2014. godine Posavinom je harala poplava biblijskih razmjera, a sada nepune tri godine nakon te kataklizme domaljevački odbojkaši svojim igrama haraju Bosnom i Hercegovinom. To govori kako je posavski čovjek, unatoč nedaćama koje se obruše na njega, neuništiv i motiviran je stremiti k višim ciljevima. Sportski dometi HOK Domaljevac kliknuli su u meni impuls sreće koji me prožima u najdubljim slojevima mojeg bića. Ljubav prema zavičaju je moćna sila, ona katkad može biti nevidljiva i samo naizgled uspavana, ali kad se dogode ovakve stvari kao što su uspjesi domaljevačkih odbojkaša, onda ta ljubav šikne nezaustavljivom snagom. Ove rečenice izlaze iz mene bez napora, one naviru takvom silinom da je pisanje ovog uratka za mene prava svečanost, blagdan čijoj se ljepoti svjesno prepuštam da me okupira. Dragovoljno kapituliram pred naletom zavičajne sreće.
Ljubav prema zavičaju nije “platonska” niti je fizička, nego se radi o magnetskoj ljubavi. U ljubavi prema zavičaju u nas ulaze one čarolije rodnog kraja kao što u željezo ulaze djelići snage magneta. Dok smo odsutni iz zavičaja, u nama se gomila želja za njim. Ljubavni sastanak sa zavičajem možemo organizirati i na daljinu, ma gdje se nalazili, jer ta ljubav stanuje u našim srcima i dušama. I tu nije podstanar!•
