Ivan Ljubičić danas je poznat kao jedan od najvećih tenisača u hrvatskoj povijesti. U nacionalnom dresu osvojio je 11 turnira uključujući Davisov kup, a samo računajući nagrade od turnira zaradio je preko 9.5 milijuna eura. Nakon što je završio svoju igračku karijeru postao je trener, no ne bilo kome, već jednome od najvećih svih vremena - Rogeru Federeru. Nakon što se legendarni Švicarac umirovio, Ljubičića je kao trenera zaposlila Francuska teniska federacija.
Međutim, Ljubičićev put do uspjeha bio je sve samo ne lagan. Ne samo zbog energije truda i rada kojeg je trebao uložiti kako bi dosegao sportsku izvrsnost, već je riječ o izazovima potpuno druge prirode. Priroda tih izazova se može nazrijeti iz fotografije koju je sam objavio na društvenim mrežama. Prikazuje socijalnu iskaznicu s Ljubičićevom fotografijom nad kojom piše "izbjeglica".
Iza nje stoji teška priča hrvatskog teniskog asa. Naime, nakon što je s tek 12 godina osvojio prvenstvo bivše države (tek četiri godine nakon što ga je otac po prvi puta odveo na teniski teren), morao je napustiti rodnu Banja Luku. Za sobom je zajedno s ostatkom obitelji ostavio sve poznanike i imetak, a umjesto briga o izgradnji buduće karijere, glavna je misao bila kako preživjeti. U Hrvatsku je s majkom Hazirom i bratom Vladom stigao u svibnju 1992. godine. Otac Marko je ostao u Banja Luci obzirom da mu nije dopušteno da napusti državu. Obitelj je dolazak oca čekala dugih i neizvjesnih pet mjeseci. Tada je konačno stigao u Sisak.
Nakon toga obitelj se preselila u stan u Rijeci za koji su zamijenili posjed u Banja Luci. Tamo je nastavio trenirati, a otvorila mu se i prilika da trenira u Italiji. Sam navodi kako je taj trenutak bio presudan u odluci da se profesionalno počne baviti tenisom. "Otišao sam u Torino i tamo proveo tri godine. U početku nije bilo lako, htio sam se vratiti kući... Ali, malo-pomalo, priviknuo sam se, naučio jezik, dobro sam se osjećao i počeli su stizati i rezultati", kazao je jednom prilikom Ljubičić.
Njegova uspješna igračka karijera nastavila se sve do travnja 2012. godine kada je, s 33 godine, odlučio obijestiti reket o klin i potražiti nove mogućnosti. Troja su vrata bila otvorena u tome trenutku. Mogao je postati trener. Mogao je nastaviti komentirati teniske događaje za talijanski Sky Sport ili postati menadžer.
Okušao se u svakom, u periodima i paralelno, a tijekom svoje trenerske karijere nerijetko je bio gost na Sky Sportu. Trenirao je Miloša Raonića koji je pod njegovim vodstvom stigao sve do četvrtog mjesta na ATP-ovoj ljestvici. Najveći trenerski izazov i uspjeh upisao je 2015. godine, kada je započeo suradnju s Rogerom Federerom. Zajedno su osvojili Australian Open i Wimbledon 2017. godine te Australian Open 2018. godine. Federer do tada nije četiri i pol godine mogao osvojiti Grand Slam, a teniska javnost je primijetila velika poboljšanja u tehnici i agresivnosti njegove igre.
Posvetio se i menadžerskom poslu, osobito nakon nakon što je postalo očito kako se Federerova karijera bliži svome kraju. Kao menadžer je počeo raditi 2013. godine. Prvi tenisač pod njegovim okriljem bio je Čeh, Tomaš Berdych. Kasnije je svoju menadžersku agenciju LJ Sports Group osnažio svojim šogorom Fadijem Shalabijem, trenerima Lukom Kutanjacem, Dinom Marcanom i Matom Delićem te bivšim direktorom ATP-a Richardom Evansom.
S agencijom su do sada surađivali istaknuti tenisači poput Borne Ćorića, Darije Kasatkine, Zhizhena Zhanga, mladi talenti poput Duje Ajdukovića, Dine Prižmića i Petre Marčinko. Surađivali su i sa drugim sportašima poput Ivana Perišića, Nike Šepića i Nica Hülkenberga.
