Ima tu i pravde i simbolike. Goran Ivanišević prvi je Hrvat koji će biti uvršten u Međunarodnu tenisku kuću slavnih u Newportu. Informaciju je u ponedjeljak nešto iza ponoći (po hrvatskom vremenu) u Melbourneu objavio direktor te institucije, bivši američki tenisač Todd Martin. Svečano primanje bit će organizirano 18. srpnja, a zajedno s Goranom u Kuću slavnih bit će uvedena i španjolska tenisačica Conchita Martinez, koja je, kao i Ivanišević, osvojila samo jedan Grand Slam naslov, i to u Wimbledonu: Conchiti je to pošlo za rukom 1994., Goranu 2001. (s pozivnicom jer je bio tek 125. tenisač svijeta).
Uvijek dobar s navijačima
– Moj životni put počeo je u Splitu prije 41 godinu, a moj teniski put završit će u Newportu. Imam pet mjeseci da uvježbam govor. I nisam mogao poželjeti bolju partnericu za uvrštenje od Conchite. Ona je sjajna osoba i velika tenisačica. Nakon svega, čini se da sam nešto dobro napravio u teniskom svijetu. Bilo je mnogo uspona i padova, ali na kraju se isplatilo – kazao je Ivanišević na konferenciji za novinare u Melbourne Parku, mjestu održavanja Australian Opena na kojem je prisutan u ulozi trenera Novaka Đokovića. Zahvalio je teniskim zaljubljenicima i svim glasačima koji su mu dali svoj glas da uđe u Tenisku kuću slavnih u generaciji 2020. godine.
– Ovo je velika čast. Ponosan sam i ponizan što ću postati prvi član Kuće slavnih iz Hrvatske.
Zahvalan sam odboru što me izabrao i navijačima koji su mi dali glas u anketi, ali i onima koji su me podržavali tijekom cijele karijere, osobito brojnim navijačima u Hrvatskoj. Počašćen sam! – nije Goran skrivao uzbuđenje pred novinarima.
A zna da će se s emocijama boriti i u Newportu, kad i službeno bude uveden u Kuću slavnih.
– Znam da ću biti nervozan. Znam da će sve moje pripreme vjerojatno ispariti kad se popnem na pozornicu u Newportu pa ću morati smisliti nešto novo i sve promijeniti. Ali nema veze. Znam što želim reći, kome želim zahvaliti. Još nikada nisam bio u Newportu i veselim se tom događaju – dodao je.
Na pitanje što najviše pamti iz svoje bogate karijere (599 mečeva, 22 naslova), današnji Đokovićev trener očekivano je odgovorio:
– Svakako Wimbledon. Čak i onih godina kad sam gubio. Gledajući iz današnje perspektive, neke bih od tih turnira, naravno, odigrao drukčije. No zato mi je ona 2001. još slađa. Izdvojio bih i Olimpijske igre 1992. (osvojio dvije bronce, pojedinačno i u paru s Prpićem – op. a.). Ima i puno toga za čim žalim, ali bilo je to jedno zanimljivo putovanje. Uvijek sam imao dobar odnos s navijačima. Nikada nisu znali što mogu očekivati od mene. Želio bih zahvaliti i svojim suparnicima koji su me učinili boljim igračem. Moja je generacija bila sjajna, iako mogu reći da sam spojio tri teniske generacije. Uhvatio sam onu koja je prethodila mojoj s Connorsom i McEnroeom, a ostao sam dovoljno dugo da bih igrao protiv Federera i Nadala. Bilo je puno mečeva, puno zanimljivih trenutaka, puno godina i puno zabave. Zadovoljan sam – zaključio je Goran.
Na molbu da usporedi današnji tenis i odnose s onima kad je on bio igrač, rekao je:
– Bilo je drukčije nego danas. Bilo nam je dobro, bili smo dobri prijatelji. Danas je nešto drukčije. Svaki igrač ima oko sebe ekipu, tri ili četiri osobe uz koje se drži. Prije smo uglavnom bili sami u svlačionici, razgovarali smo. To su bila dobra vremena, ali dobro je i danas. Svaka era ima nešto svoje, novo i drukčije – pomirljivo je ustvrdio Splićanin.
Na kraju su došla i pitanja o budućnosti, s akcentom na trenersku suradnju s Đokovićem.
Novak će prestići Rogera
– Moj je izazov ostati u Novakovu timu i svjedočiti kako on postaje najboljim tenisačem u povijesti. U posljednjih devet godina on to statistički i jest, i to uvjerljivo, u svim kategorijama. Daleko je ispred ostalih po Grand Slam trofejima, pobjedama, osvojenim Mastersima. Još mu nedostaje nekoliko Grand Slam naslova i mislim da će ih osvojiti. Koliko? To ne znam. Nadam se da će on i Nadal osvojiti više od 20. Novak i Rafa guraju jedan drugoga, čine jedan drugoga boljim. S razlogom sam ovdje, s razlogom me izabrao i nadam se da ću svjedočiti stvaranju najboljeg tenisača u povijesti – zaključio je Ivanišević.
Oglasio se o tome i Novak, nakon njegove pobjede nad Raonićem John McEnroe nije ga propustio pitati o Goranovu ulasku u Kuću slavnih.
– Čestitam ti, dragi moj treneru, zasluženo si uvršten u Kuću slavnih – počeo je Novak, ali poslije je shvatio da Gorana više nema u loži. No nastavio je: – Goran je legenda ovog sporta, čovjek kojeg poznajem od svoje 12. godine – zajedno smo boravili u teniskoj akademiji Nikija Pilića – i s kojim sam uvijek bio blizak. Goran se tada pripremao za Wimbledon, a ja sam bio izvan sebe od sreće što mogu razmijeniti s njim poneku loptu. Počašćen sam što ga imam u svom timu – istaknuo je Nole.
