Nakon jednog "finala prije finala", onog četvrtfinalnog sa Španjolcima, hrvatske vaterpoliste čeka još jedan epski dvoboj. Pred izabranicima Ivice Tucka večeras je megaokršaj s Mađarima (u 19.35), vaterpolskom velesilom, najuspješnijom zemljom u ovom vodenom loptačkom sportu. A o tome najbolje govori i podatak o devet olimpijskih zlata od kojih je posljednje ono osvojeno u Pekingu 2008. godine. I naši sjeverni susjedi vodili su također veliku četvrtfinalnu bitku i dobili je, protiv Talijana, tek nakon izvođenja peteraca. Upravo zato je jedan od njihovih najiskusnijih igrača, Denes Varga, ustvrdio sljedeće:
– U četvrtfinalu sam vidio posve drugačiju Hrvatsku nego u posljednjoj utakmici u skupini. Vi sada imate zamah, a ja nisam siguran da ga imamo i mi. Jer, ovakva pobjeda nije nešto iz čega bismo mogli izvući "momentum".
Ipak, priznat će nekadašnji igrač riječkog Primorja, da mu je draže igrati protiv Hrvata nego protiv Talijana.
– Italija je uvijek najzahtjevniji suparnik jer koriste sve trikove. Hrvatska je više organizirana momčad, više fizička, i ja preferiram organiziranu prirodu vaše igre.
S druge strane, hrvatski izbornik Ivica Tucak bi, priznaje, više volio da su u polufinale prošli Talijani. Jer, kod Mađara prijeti niz iznimnih pojedinaca kao što su Zalánki, Vamos, Manherz, Jansik, Varga, Nagy...
– Mađari su takav skup individualaca da ne znaš od kojeg te glava više boli. Individualno gledano, to je možda i najbolje reprezentacija svijeta i zato sam i navijao za Italiju. No to ne znači da su oni nepobjedivi. Pokazalo se to puno puta, nadam se da će i ovaj put.
Mađari ne baziraju svoju igru na centrima kao mi. Bilo je natjecanja na kojima su igrali praktički bez centara, no kod izbornika Zsolta Varge se primjećuje veća organiziranost no prije.
– Oni i dalje imaju izlete u igri jedan na jednoga, rekao bih na divlje, no za takvo što imaju uporište u kvaliteti pojedinaca. I zato mi moramo biti pametni i odlučni. Moramo svesti utakmicu na što manji broj pogodaka. Uđemo li u ritam od 14-15 pogodaka onda će biti problematično. Ako broj pogodaka bude kontroliran, onda ćemo imati veće izglede – ističe Tucak.
O recepturi za novi mogući podvig govorila su i dvojica Tuckovih izabranika među kojima se Konstantin Harkov ističe svojom ubojitom ljevicom:
– Mađari su jedan od favorita. Ne igraju klasični vaterpolo, ulaze sa svih pozicija na centre, a imaju i odlične vanjske šutere. Imaju i dva vrhunska ljevaka koje ćemo svakako morati ometati.
Pouzdani bek Marko Žuvela ovako sagledava mogućnosti za hrvatsku pobjedu:
– Budemo li imali želju i volju kao protiv Španjolske, ako se postavimo kao da sutra ne postoji, onda ćemo ući u finale. Dakako, moramo se pripaziti njihovih šutera i spriječiti njihove lake pogotke koje postižu iz faula. Da bismo ih dobili, moramo biti agresivniji od njih. Obrana će biti ključ pobjede.
Premda najmlađi član naše vrste, Dubrovčanin ne doživljava sve ove sportske drame kao veliki stres:
– Već smo igrali finala tri velika natjecanja pa ja to gledam kao i na svaku drugu utakmicu u koju ću ući sa željom za pobjedom i s dozom agresivnosti.
U finalima tri hrvatske pobjede
Na Olimpijskim igrama Hrvatska i Mađarska susretale su se tri puta. jednom smo dobili, a dvaput izgubili pri čemu je još u svježem sjećanju poraz u tokijskom olimpijskom četvrtfinalu (11:15).
Sveukupno, u svim službenim utakmicama ikad igranim između ovih dviju reprezentacija mnogo su uspješniji Mađari. Nekoć je omjer bio takav da bi Hrvatska dobila tek svaku četvrtu utakmicu, a onda je, dolaskom Rudića na čelo hrvatske vrste, taj skor ipak znatno popravljen (22 pobjede, šest remija, 47 poraza).
Uostalom, dva svjetska i jedan europski naslov osvojili smo finalnim pobjedama nad Mađarima. Govorimo o svjetskim zlatima u Melbourneu 2007. i Budimpešti 2017. te europskom naslovu u Splitu 2022. godine. A od ta tri finalna poraza, Mađare je zacijelo najviše zabolio onaj od prije sedam godina doživljen usred Budimpešte.
Hrvatska će večeras nastupiti u svom četvrtom olimpijskom polufinalu u kojima je u sva tri dosadašnja slučaja bila uspješna – u Atlanti 1996. (srebro), u Londonu 2012. (zlato) i u Riju 2016. (srebro).
