Nekadašnjem srpskom reprezentativcu i donedavnom izborniku Bugarske, Mladenu Krstajiću, rođenom u Zenici, novinari srpskog Kurira postavili su brojna pitanja u velikom, kako su ga nazvali, životnom intervjuu. Posebno zanimljiv dio razgovora bio je posvećen njegovu ocu. Naime, Krstajić je domovinski rat dočekao u svome mladenaštvu.
"Kada se dogodila nesreća u bivšoj Jugoslaviji, onaj raspad države i sve to, imao sam 18 godina i igrao sam za Čelik iz Zenice. Točnije, tada sam bio izbjegao sa 17 i pol godina, doslovno su me otjerali moji mještani iz sela jer sam bio talentirani nogometaš", rekao je Krstajić.
"Nisam bio svjestan toga da na Balkanu dolazi ludo vrijeme. Moj nekadašnji trener ocu je rekao da me vodi iz Zenice, ja to nisam htio. Ne znam to opisati", dodao je. Po naredbi oca, morao je u Srbiju:
"Rekao sam mu da neću! Zaprijetili su mi moji ukućani, a ja sam s pokojnom ujnom ipak izašao. Išli smo autobusom preko Doboja. Sjećam se jedne barikade, a nakon mjesec dana zamnom je izašla majka s unučadi i imali su 30 barikada", rekao je Krstajić.
"Otišao sam prije nego je krvoproliće počelo. Stjecajem okolnosti, oca mi nisu uhapsili jer je on, dok je bio na poziciji, pomagao jednako i Srbima i Hrvatima i Muslimanima. Svi su ga voljeli. Jedine tri kuće koje nisu bile u selu srpske, bile su hrvatske, ti susjedi su ga čuvali", rekao je.
"Od njega sam za sve to vrijeme dobio samo jedno pismo. Sjećam se tog pisma. Piše da mu je dobro, da je živ, da ide na posao. Prodavao je u bescjenje stvari iz kuće kako bi preživio i imao što za jesti. Imao je i mali vrt, tako se spašavao", zaključio je Krstajić.
