Zec je isti kakvog ga znamo. Šarmantan, spreman na štos, a omaklo mu se, tu za stolom u Umagu, tek jedno – beštimanje. Jedno. Odmah se ispravio...
– Neću reći sje..at. Nego poremetiti – smije se veselo.
Cijela je nacija, sjećamo se zlatnih dana, napeto uz televizore pratila i što bi mu se omaklo tijekom meča. Nismo to čuli, ali smo bili maheri u – čitanju s usana. Sad s Goranom Ivaniševićem (47) sjedimo ispod televizora. Tema je Novak Đoković. Njegov pulen. S Rogerom Federerom igra finale Wimbledona, a on ga, njegov trener, gleda na TV–u s Jadrana.
Veliko priznanje i čast
– Tu sam u petak, za ovim stolom, gledao kako Novak ulazi u finale Wimbledona – govori Goran. Proveo je kao trener s njime u Londonu prvi tjedan najprestižnijeg teniskog turnira, a zbog obaveza se u posljednji čas morao – vratiti u Hrvatsku.
– Nažalost, previše je toga bilo što sam unaprijed dogovorio prije poziva Novaka Đokovića. Turnir u Umagu, neka snimanja, ma niz obveza... Ali, taj tjedan zbilja za mene kao trenera i osobu jedno veliko priznanje i čast. Jer ipak, ne zove te broj jedan svaki dan. To je, kako sam rekao, kao da te zove Real Madrid! Baš sam uživao.
Kako je do suradnje došlo?
– Poruka. Vidio sam na mobitelu poruku. Piše Novak Đoković: “Je’l te mogu zvat za 15 minuta?” – kaže Goran.
Dakle, SMS?
– Ne, WhatsApp. I tih njegovih 15 minuta malo se oduljilo. Prolongiralo u sat i nešto. A mislim si ja “mali mi se budi taman oko ove ure, što ću sad ić spavat. Čekat ću da se javi...” I javio se on, porazgovarali, a ja na kraju kažem: “Hajde da se čujemo još ujutro, da budem siguran da kad se probudim da ćeš me opet zvati.”
Što je Novaka zanimalo? Kako ste mu pomogli?
– Na početku, želio je da mu dam svoje mišljenje i kako vidim njegovu igru. Pazi, on ima cijelu mašineriju. Cijeli tim koji slaže taktiku, prati statistiku. Znamo manje – više sve, ali svaka se stvar dodatno prati.
Sluša li Novak savjete?
– E, u tom i je štos! Tu me Novak impresionirao. Zaboravio sam već kako to izgleda kad te netko sluša. Svaku tvoju riječ. Kad te netko nešto pita – pa mu ti odgovoriš. A on stoji mirno na mjestu i sluša te... To mi je vratilo gušt biti na teniskom terenu. Bogami, prošlih godinu dana se time ne mogu pohvaliti. Pa više sam s Novakom komunicirao u sat vremena nego sa svojim bivšim igračem u cijeloj godini!
Balkanci se razumiju
Perfekcionist?
– Tako je, perfekcionist koji želi svakim danom biti sve bolji. Iskreno, ja sam uvijek volio gledati njegove mečeve, no u posljednjih tri–četiri mjeseca sam ga dosta pratio. Kao da je netko gledao od gore i – pripremao me za zadatak u Wimbledonu.
Kako je suradnja izgledala u praksi?
– Jednostavno je. Ponudio sam mu svoje viđenje njegove igre. On se složio, nekako se vidi taj balkanski mentalitet. Ja stojim pri tome i dan–danas. Balkanac – Balkanca može najbolje razumjeti.
Hoće li se suradnja Ivanišević – Đoković nastaviti i dalje?
– Vidjet ćemo. Razgovarali jesmo, ali neka prvo on odigra finale, neka se odmori, pa ćemo vidjeti.
Favorit finala Wimbledona?
– Novak. I prije nego sam znao što se događati posljednjih tjedana, najavio sam da je on prvi favorit, uz Federera. Nadala nisam stavio ni u prvih pet...
A nedjeljno finale, gdje ćete gledati?
– Vjerojatno tu, za ovim stolom. Obaveze...
