Rukometaši Hrvatske osvojili su broncu na Europskom prvenstvu pobijedivši Norvešku sa 31:24. To nam je ukupno peta medalja na europskim prvenstvima. Nakon što nismo osvojili medalju na posljednja dva velika natjecanja, na Europskom prvenstvu 2014. i Svjetskom prvenstvu u Kataru 2015., vratili smo se u vrh i to s pet debitanata i novim stručnim stožerom, prenosi Vecernji.hr
– Proročanstvo se ostvarilo. Još 2002. godine rekli su mi da ću jednog dana biti izbornik Hrvatske i da ću osvojiti medalju. Osjećaj je dobar. Umoran sam i zadovoljan. Lijepo je biti izbornik kad se osvoji medalja, nije lijepo biti izbornik kada ne osvojiš ništa. To je tako u životu. Jedan dan si dobar, drugi dan si loš – rekao je izbornik Željko Babić.
Dečki, svaka čast
Možda će nekoga iznenaditi ovakva izjava, ali to je Željko Babić. Poseban na neki svoj način.
– Znate li da sam tri mjeseca prije nego što ću biti izabran sanjao kako me zovu iz Saveza i to mi priopćuju – istaknuo je.
Može malo o utakmici?
– Pa što da pričam? Sve ste vidjeli – rekao je.
Da, vidjeli smo da se konačno odlučio za pravog vratara, da mu je nesigurni Čupić ostao na klupi, da je gurnuo u vatru svježeg Cindrića ispred Karačića, da mu je Duvnjak igrao više nego inače u napadu. Da, sjetio se i Marka Mamića koji je opet počeo u sedmorci. Odlično je reagirao kada su nas Norvežani stigli i izjednačili.
Molit ću se u Međugorju
– Zvao sam time-out. Malo smo izgubili ritam u napadu i obrani. Baš mi nije bilo lako. Evo, i ne sjećam se što sam uopće rekao na tom time-outu – istaknuo je Babić.
Još je jednom dobro reagirao kada je zamijenio Marina Marića s Krešimirom Kozinom.
– Kozina je čudo. Postigao je dva pogotka od kojeg jedan čudesni, izborio tri ili četiri sedmerca, sjajno igrao u obrani. Ma svi ti novi igrači bili su sjajni. Mamić je top-igrač. Ono što me posebno oduševilo jest činjenica kako su me ti mladići slušali, upijali svaku moju riječ – rekao mi je izbornik.
Marko Kopljar stisnuo je zube i pokušao odigrati koliko je mogao. A nije puno mogao i cijelo drugo poluvrijeme igrali smo bez njega.
I tako je novi stručni stožer i nova generacija ispraćena na ovo europsko prvenstvo s tugom u očima, a vraćaju se kući s medaljom brončana sjaja. Javnost ih se odrekla nakon debakla protiv Francuza (24:32), a onda ih digla u nebo nakon čudesne pobjede nad Poljskom (37:23).
– Prvo se moram dobro odmoriti. Kada dođem kući, otići ću u jednu malu kapelu koja se nalazi na jednom brdu i zahvaliti Bogu i Isusu. Potom ću otići u Međugorje i napraviti to isto. A onda kreću pripreme za kvalifikacijski turnir za odlazak na Olimpijske igre. Zna se da igramo s Danskom, Norveškom i Bahreinom. Moramo otići u Rio jer ovi dečki mogu i tamo do medalje. A za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. pripremit ćemo još neke novine – zaključio je izbornik Babić.
Svoju šestu medalju, ali prvu kao trener, osvojio je .
– Težak turnir i fizički i psihički. Ali, ljudi moji, mi se vraćamo kao pobjednici, vraćamo se s medaljom i to je važno. Ma, tamo gdje se ja pojavim, osvajaju se medalje – rekao je presretni Metličić.
