Posve neočekivano prolazeći pored čapljinske Sportske dvorane već prvog dana u novoj godini, pozornost je privuklo udaranje lopte. U dvorani smo zatekli dvadesetak mladih košarkaša i trenera Josipa Jelčića koji na upit je li bilo stanke odgovara: - Da, dva puta po tri dana tijekom blagdana, a zatim konstatira:
Vole trenirati
- Ako su se oni okupili u ovolikom broju, kako ćemo mi treneri spavati?! Ovo je generacija 1999. i 2002. godište, na okupu su već dugo, imaju radne navike, vole trenirati. Ne bih ni ja bio tako ažuran da generacija nije voljna raditi. Nastupaju u predkadetskoj i kadetskoj konkurenciji. Uspješni su, idu i na turnire, ponekad dođu trenirati i sa seniorima, kaže trener Josip Jelčić koji na opasku da je posljednja velika generacija čapljinske košarke od koje je još aktivan Božo Jelčić, bila upravo njegova, nastavlja: -Dogodila nam se u međuvremenu još jedna generacija 1994./95. godište u kojoj su bili Pervan, Jurković, Karamatić, braća Bender... To je još jedna generacija nakon moje, ali spletom okolnosti nisu tu. Ovo je nova generacija, nadam se da će preuzeti ulogu Bože Jelčića, Jerkića, Menala…. u prvoj ekipi.
Dobra osnova
Na konstataciju da se generacija Davora Karamatića koji trenutačno igra u Njemačkoj, prebrzo razišla, dok je Dragan Bender praktično otišao iz osnovne škole, Jelčić nastavlja: -Tako je, ali ne možemo se mi nositi s velikim klubovima, uostalom ako netko od djece ima priliku za nešto više, naravno da smo mi tu da ih podržimo. Ono što im mi možemo dati to je neka dobra osnova, pa da se ti veliki klubovi za njih zainteresiraju. Oni koji prođu sve te dobi, to su opet momci za naš klub, tako da mi ni za čim u tom pogledu, ne žalimo. Naravno, to je ona stara - 10 posto talenta ostalo je rad. Ovi momci su na tom putu, kaže Jelčić. Uglavnom, čapljinska košarka je daleko od nekadašnje slave. Prije tridesetak godina bili su košarkaška perjanica Hercegovine, poslije rata bilo je povremenih bljeskova, ali bez značajnijih pobjeda.
