Jure Glavina, bivši igrač Širokoga Brijega i jedan od najboljih učenika Škole nogometa na Pecari, ljetos se otisnuo u nepoznato, u daleki Toronto gdje je u kanadskom prvenstvu odigrao 15 utakmica za tamošnju uglednu Croatiju, klub hrvatskih iseljenika, i na kraju sa suigračima podigao pehar za osvojeno prvenstvo.
Težak put
- Još zimus sporazumno sam raskinuo sa Slogom iz Ljubuškog s planom nastaviti u Kanadi. No, put tamo nije bio jednostavan. Odigrao sam proljetos za Grude kako bih održao formu, a onda je slijedila proba u momčadi Croatije, koja je u Zagrebu igrala "Svjetsko prvenstvo osam najboljih hrvatskih klubova u dijaspori". Uz Croatiju još su nastupili klubovi iz Sydneyja i Canberre (Australija), po jedan hrvatski klub iz Francuske i Švedske, klub vojvođanskih Hrvata te pobjednik turnira, Pajde iz Basela u Švicarskoj, koji je vodio otac Ivana Rakitića. Nastupio sam na dvije utakmice, zabio dva pogotka i jedini od petorice kandidata prošao na probi, priča Jure Glavina, koji je zatim otputovao u Kanadu i priključio se Croatiji, čiji su treneri Šibenčanin Vladimir Crljen i Ljubušak Miodrag Akmadžić Baćko, a gazda kluba Ličanin Josip Džo Pavičić.
Jure se uključio u prvenstvo kad je već odigrano 9 kola:
- Bio sam skeptičan prije odlaska, ali bio je to pun pogodak. Uz treniranje i igranje u Croatiji, zaposlio sam se u tvornici zrakoplovnih dijelova gospodina Pavičića. Sa mnom rade još petorica igrača. Treninzi su četiri puta tjedno, uvijek pod reflektorima na umjetnom travnjaku. U Kanadi su rijetki prirodni travnjaci, zbog oštre klime. Kanadska liga broji 12 klubova. Igra se po dvostrukom bod sustavu s doigravanjem za prvaka. Dio klubova je s "oštrim" nacionalnim predznakom: hrvatski, srpski, bošnjački, talijanski, a nekoliko ih je čisto kanadskih... Dio ih ima u svojim redovima istodobno Srbe i Hrvate i Bošnjake, kao recimo Waterlo s kojim je Croatia igrala u finalu za prvaka Kanade na njegovu stadionu i pobijedila 1:0. Taj je susret gledalo oko 5000 ljudi. Inače, na utakmice dođe 500 – 1000 gledatelja, u doigravanju ih bude 2 – 3 tisuće...
Impresivan učinak
- Pošlo me kako se samo može poželjeti. Na 15 utakmica zabio sam 14 pogodaka i imao 10 asistencija. Prvi sam strijelac momčadi. Igram u sredini iza napadača, ali nisu mi strane obje krilne pozicije. U klubu su dvojica najboljih igrača, branički par Josip Keran (prošao omladinsku školu NK Split) te Sven Arapović (zimus bio na probi u Zrinjskom). Važni su igrači Višićanin Pero Menalo, brat Luke Menala, nogometaša Širokoga, te Posušanin Ivan Čutura... Svi su mi pomogli po dolasku, dok sam se prilagođavao. Hvala im puno. Tri tjedna u Croatiji je boravio i bivši igrač Širokoga i Zrinjskog Vlado Zadro, no on je kasnije prešao u Crven – bijelo – plavi Jadran Chicago...U Croatiji Toronto kroz 60 godina postojanja igrali su poznati igrači kao Drago Vabec, Filip Blašković, Filip Bradvić, Ivica Grnja, Josip Lukačević, Aljoša Asanović i čuveni Portugalac Eusebio. A trenirali su je: Oskar Jazbinšek, Ivan Đalma Marković, Tonko Vukušić, Ivica Šangulin, Mladen Pralija...
- U Croatiji mi je dobro. Ni na zaradu se ne mogu potužiti, ali meni je i želja igrati negdje u Europi, možda u Njemačkoj. Pa i u Premijer ligi, jer teško se prilagođavam na život u tako dalekoj državi. Konkretnih ponuda za sada nemam, ali u najboljim sam godinama, kaže Glavina, koji je prošao dosta klubova i trenera: - Od većine njih puno sam naučio, ali dvojicu posebice cijenim.
To su Ivica Barbarić i Blaž Slišković...
