Kada je Luka Karabatić izabran za najboljeg igrača Francuza u pobjedi nad Srbijom, najsretnija osoba u dvorani bila je majka slavnog dvojca Radmila:
– S obzirom na to da je Nikola puno češće u toj ulozi, drago mi je zbog Luke. On je igrač koji se sa svojih 29 godina još uvijek razvija jer je rukomet počeo igrati dosta kasno, tek s 18. On je svoj kasni početak morao nadoknaditi ogromnom količinom rada – započela je gospođa Karabatić opisavši nam i kako je kod njenog mlađeg sina došlo do promjene sporta:
– Premda je bio nada francuskog tenisa, osjetila sam da u tom sportu nije sretan pa sam mu to i rekla. Nije ga stariji Nikola nagovarao da se ostavi reketa i primi lopte, nego je tako sam odlučio obrazloživši to ovako: “U tenisu sam sam i kada pobijedim i kada izgubim. Nemam se s kim ni radovati ni tugovati”. A Luka je dečko koji voli društvo i zato je sada sretan jer je dio tima.
Luka se rodio u Strasbourgu
Za Nikolu je rukomet bio prirodan izbor jer je i pokojni otac Branko bio rukometaš. Ovaj Trogiranin branio je za Mehaniku iz Metkovića, a potom za niški Železničar gdje ga je Radmila, rodom iz Aleksinca, i upoznala.
– U Nišu sam studirala medicinu, a stanovala sam s jednom košarkašicom koja je imala dečka rukometaša.
Nedugo nakon što su se Branko i Radmila vjenčali, Branko je otišao trbuhom za kruhom.
– Branko je otišao kada je Nikola imao šest mjeseci, a ja sam pričekala da završim medicinu i otišla tri godine kasnije pa se Luka rodio u Strasbourgu.
Nažalost, u Francuskoj se kao liječnica nije zaposlila.
– Nisam znala francuski, a i trebalo je nostrificirati diplomu. Osim toga, Branko je kao sportaš, ali i kao trener često bio odsutan pa se netko morao baviti djecom.
– Tek 1992. počela sam raditi kao medicinska sestra i tako je moja liječnička diploma ostala neiskorištena, no nije mi žao.
Duvnjak znači koliko i Nikola
A kako i da joj bude žao kada je odgojila najtrofejniju rukometnu braću svih vremena. Luka već ima četiri medalje (tri zlata i srebro), a Nikola je najtrofejniji rukometaš u povijesti u čijoj se trofejnoj vitrini nalazi čak 13 medalja, odnosno četiri svjetska, tri europska i dva olimpijska zlata.
– Da će Nikola biti vrhunski, dalo se vrlo rano naslutiti. Uostalom, on je još kao 10-godišnjak počeo govoriti da će biti najbolji na svijetu. Bio je sav u tome, i dušom i tijelom. Uostalom, rukomet je počeo igrati čim je prohodao jer je stalno sa mnom išao na tatine utakmice ili na treninge i uvijek bi se tu našla neka lopta pa bi se poigrao. On i Luka stalno su se kod kuće loptali pa je u kući često bilo razbijenih stakala.
Zahvaljujući svemu tome, mama Karabatić obožava rukomet.
– Volim rukomet još od Brankovih igračkih dana. Ja vam jednu utakmicu mogu gledati tri puta, a gledam i druge reprezentacije.
Gledat će gospođa Karabatić i dvoboj Hrvatske i Francuske.
– Hrvatskoj će nedostajati Duvnjak koji za svoju momčad znači što i Nikola za Francusku. Hrvatska je dosad pokazala svoje najgore i najbolje lice, a Francuska još nije izgubila. Voljela bih da Francuska s Hrvatskom igra finale.
Razlog je tome zacijelo i to što je pokojni suprug Branko bio Hrvat i što Karabatići i danas imaju kuću u Poljici kod Trogira.
– Za razliku od mojih sinova koji svako ljeto idu u Hrvatsku jer jako vole Dalmaciju, ja odem u Niš jer mene ta kuća previše podsjeća na mog Branka. Osim toga, dečki imaju i djedovinu u Vrsinama.
Nažalost, Branko Karabatić nije doživio šest Nikolinih posljednjih medalja. Preminuo je u svibnju 2011. pa se to osjetilo i u Nikolinim igrama na EP-u u Srbiji 2012.
– Jest, no ja sam bila u još većoj depresiji, ali su me izvukli sinovi.
I dok su joj sinovi obojica članovi PSG-a i žive u Parizu, mama Karabatić živi pokraj Montpelliera. Kaže da joj je izrazito drago što su joj sinovi u rukama trenera kojem silno vjeruje.
– Njima je Noka Serdarušić kao drugi otac, a za njih je i najbolji trener na svijetu. Uostalom, Branko i ja smo imali povjerenje u njega i njegovu suprugu kada smo pustili Nikolu da s 20 godina ode u Kiel.
Novo teško razdoblje za mamu Karabatić započelo je 2012. kada su njeni sinovi našli usred kladioničarske afere kao osumnjičeni za namještanje.
– To je bilo strašno. Meni kao majci bilo je jako stresno, posebice u početku, no kako znam svoju djecu i znam kako smo ih odgajali, bila sam od početka uvjerena u njihovu nevinost. Sve je to bila prljava igra, no neću o tome.
