Klubovi se još uvijek nisu oporavili od manjka prihoda tijekom pandemije koronavirusa. Iako se situacija s gledateljima na tribinama vraća u normalu, kao i ostali aspekti profesionalnog nogometa, i dalje se osjećaju financijske posljedice, pogotovo na nogometnom tržištu na kojem potrošnja pri transferima nije ni približna onoj prije dva, tri ili četiri ljeta.
Samo pet klubova ovog je ljeta potrošilo više od 100 milijuna eura za pojačanja, dok je, recimo, pretprošle sezone bilo čak 25 takvih klubova. Stoga nije bilo puno velikih transfera ni kod hrvatskih nogometaša, nikamo nisu otišli ni Brozović, ni Perišić, ni Vlašić. Izlazni transferi Dinama dva su najveća transfera, onaj Joška Gvardiola u Leipzig za 19 milijuna eura (+ bonusi) koji je službeno potvrđen još u siječnju te Lovre Majera u Rennes za 12 milijuna eura (+ bonusi).
Ni veliki klubovi ne troše
Kad pogledate koliko su neki veliki klubovi trošili ovog ljeta (Real Madrid bez troškova, Barcelona 9 mil. €, Juventus 22 mil. €, Liverpool 40 mil. €), Dinamova zarada od transfera koja iznosi minimalno 28 milijuna eura u postpandemijskom prijelaznom roku još više dobiva na snazi i vrijednosti. Hrvatski prvak trenutačno se u ovom prijelaznom roku nalazi na 10. mjestu svih klubova svijeta po zaradi iz ovog prijelaznog roka, što je postignuće u poslovanju kojeg nismo ni svjesni. U razdoblju u kojem rijetko koji klub želi baciti keš na nekog novog igrača, u razdoblju u kojem se transferi baziraju na posudbama i besplatnim prelascima u novi klub, prodati dva igrača HNL-a za 19 pa za 12 milijuna još je veći pothvat nego što bi to bio u tržišnoj atmosferi na koju smo navikli.
Veliku injekciju na tržištu uspjela je izboriti i Lokomotiva koja je prodajom 17-godišnjeg Roka Šimića u Salzburg inkasirala čak četiri milijuna eura, što je uvjerljivo najunosniji transfer u povijesti kluba. Roko će, međutim, još uvijek morati čekati svoju priliku u Salzburgu budući da je odmah poslan na posudbu u austrijski drugoligaš Liefering (već je zabio dvaput), ali za njega ima vremena i treba vidjeti kako će Salzburg, inače poznat po kvalitetnom razvijanju mladih igrača, odgojiti veliku hrvatsku nadu.
Treba istaknuti i nastavak sve češćeg trenda u kojem se vrlo kvalitetni domaći igrači vraćaju u sve bolji i bolji HNL. Ovog ljeta najistaknutiji povratci bili su oni Filipa Krovinovića iz Benfice u Hajduk, Karla Bartoleca iz Kopenhagena u Osijek te Duje Čopa iz Standarda u Dinamo. Mnogi su Prvu HNL zamijenili igranjem za velik novac u azijskim zemljama, poput Franka Andrijaševića koji je otišao put Kine te Mije Caktaša i Ivana Santinija koji su otišli igrati u Saudijsku Arabiju. U istu zemlju otišao je i bivši reprezentativac Filip Bradarić koji je Cagliari zamijenio Ahlijem.
U potrazi za minutama
Što se tiče još nekih važnijih transfera Hrvata, valja istaknuti onaj najsvježiji. Josip Juranović nakon fantastičnih igara u poljskoj Legiji (kojima se probio i do reprezentacije), zavrijedio je transfer u škotski Celtic vrijedan tri milijuna eura. Čini se da mu karijera ide kontinuiranom uzlaznom putanjom. To se prošlih godina nije moglo reći za Tina Jedvaja koji je nakon dugog lutanja po Bundesligi otišao u moskovski Lokomotiv biti svojevrsna zamjena za umirovljenog Vedrana Ćorluku. Nove prilike za većom minutažom dobit će i Marko Pjaca kojeg je Juventus posudio Ivanu Juriću u Torino te Ivo Grbić koji je klupu Atletico Madrida zamijenio prvim sastavom u francuskom prvaku Lilleu.
