Nakon 64 malonogometne utakmice Lige mjesnih zajednica Širokoga Brijega na vrućem asfaltu kod Osnovne škole u Klancu, igrane tijekom srpnja i dijela kolovoza, finalni se susret igrao kao velikonogometni na stadionu Pecara.
Čekat će “treću sreću”
U kvalitetnom, na južnjački način emocijama nabijenom spektakularnom i uzbudljivom susretu slavili su Ljubotići, nakon što su zasluženo svladali favorizirano Knešpolje 4:1. Ljubotići su osvojili prijelazni pehar organizatora Športskog saveza Široki Brijeg u svom prvom finalu po sadašnjim propozicijama. Knešpolju ostaje čekati “treću sreću” jer je i lani poraženo u finalu, tada protiv Lijeve obale. Prije toga, pobjednici su od 2001. godine bile samo tri momčadi: Ljuti Dolac (šest puta), Turčinovići (pet puta) i Kočerin (tri puta):
- Bili smo favoriti u ovom finalu, a možda bi bilo bolje da to nismo bili, tada bismo igrali bolje i pametnije. U pravu su oni koji tvrde kako su Ljubotići igrali kao dobar kolektiv, a mi kao skupina solista koja nije bila uigrani orkestar. Ljubotićima čestitke, a nama ostaje izvući pouke za neko buduće finale, rekao nam je nakon utakmice trener Knešpolja Vlado Glavina:
- Neki su nas unaprijed otpisali, ali smo znali što želimo i tako se postavili na ovoj utakmici. Mislim kako je naša pobjeda potpuno zaslužena. Malo ćemo noćas slaviti, a već sutra početi pripreme za turnir općinskih prvaka Hercegovine u Krehinu Gracu (općina Čitluk). Vrijeme je da pehar dođe opet u Široki Brijeg, rekao nam je nakon utakmice predsjednik mjesne zajednice Ljubotići Damir Vukoja.
Ljubotićani su okupirali južnu tribinu na Pecari, uglavnom obučeni u crne majice, dok su Knežepoljani zauzeli sjevernu tribinu i istaknuli veliki transparent “Knešpolje”, ukrašen s dvije glavice kupusa, zaštitnim znakom ovoga sela.
Simpatični transparenti
Navijalo se korektno, a transparent na ljubotićkoj tribini s natpisom “Nije žvaka za seljaka, ni kupusar za prvaka” bio je tek sitna provokacija koja nikome nije smetala, kao ni nešto pirotehnike u oba tabora. Ni jedna baklja nije pala na travnjak. Ma, sve je bilo vrhunsko, osim što se neki nisu složili s mišljenjem autora ovoga teksta da je i ovo bilo najbolje finale od kad se igra po sadašnjim propozicijama. Recimo i da su svi golovi bili lijepi i da ih je moglo biti još. Ljubotićani su imali puno prigoda, dok Knežepoljani najviše žale što je projektil Jure Glavine u 45. minuti umjesto mreže tresao vratnicu... Po završetku finalne utakmice, slavilo se u oba sela do izlaska sunca. Uz mještane, u Ljubotiće i u Knešpolje pristigli su brojni susjedi. Jednima su čestitali, druge tješili s “bit će bolje dogodine”. Nema smisla praviti inventuru pojedenih specijaliteta s roštilja i janjetine, ili brojati burad ispijenog piva, vina i drugih osvježavajućih i inih pića.
Finale za anale pamtit će se dugo, barem do sljedećega finala na Pecari...
