Proljetnu sezonu u Hrvatskoj u utorak su na Maksimiru otvorili Dinamo i Rijeka. Gosti s Kvarnera u 44. međusobnoj utakmici u gostima su slavili s 2:0, što je tek šesta pobjeda Riječana (33 puta bolji je bio Dinamo, uz pet remija). Široki Brijeg oduvijek je sklon plavoj boji jer to je boja kluba s Pecare, ali i ovdje omiljenog Dinama.
Briljirali Lončar i Menalo
No, ovog je puta veliki broj Širokobriježana bio oduševljen rezultatom, a razlog je što su dva bivša igrača s Pecare, Stjepan Lončar i Luka Menalo, režirali pobjedu Rijeke. Za 0:1 strijelac je bio Lončar, koji je “rasparao” mrežu iza Livakovića, nakon što ga je “napitao” brzonogi Menalo. Na 2:0 povisio je Andrijašević, a Lončar je bio asistent. Mogli su i Menalo i Andrijašević na Lončareva dodavanja zabiti još koji gol, ali koncentracija se negdje zagubila. Brojni su izvjestitelji za igrača utakmice proglasili Lončara, ne štedeći visoke ocjene:
- Slavili smo zasluženo. Mislim da sam igrao dobro, ali mogu i bolje. Klupski analitičari prebrojali su moje pretrčane metre i kažu da sam “prešao” 12,7 km. Inače mi je rekord 13,5 km.
Analitičar je Lončaru “upisao” i više od 400 metara sprinta, a prosjek trkača u Ligi prvaka je između 350 i 400 metara. Pitali smo Stjepana za komentar o ovom, a on je rekao:
- Nemam komentara. Ali, i moj otac Robert bio je dobar trkač, djed Stjepan također. Možda je u pitanju genetika...
Robert je bio jedan od najboljih igrača Širokog, ne samo na lijevom boku nego i u klupskoj povijesti. Igrao je u Hrvatskom dragovoljcu, ali zapelo je zbog jednog incidenta krajem 90-ih godina prošlog stoljeća... Roberta je pratio jedan njemački menadžer i htio odvesti u Portugal, u Sporting ili Porto:
- Svi kažu, a moje je složiti se – imao sam odličnu sezonu... pa mi je i cijena narasla na 2,5 milijuna eura. Dvogodišnji ugovor s Rijekom istječe u lipnju, ali klub će aktivirati “2+3 godine”. Meni je i u Rijeci odlično, ali ponuda ima sa svih strana. Moj menadžer Ivan Jolić kaže da se, osim Francuza, javljaju klubovi iz svih ostalih Liga petice. A ja kažem, samo da bude zdravlja, sve drugo bit će u redu.
Tomić mu čestitao
Među prvima Stjepanu je čestitke poslao Tomislav Tomić, bivši igrač Širokoga, Željezničara, Zrinjskog, Olimpije..., sada bečke Admire. Njih dvojica često se čuju jer obojica su iz sela Donji Gradac, susjedi i prijatelji. Tomić nam se ovog puta nije javljao na pozive..., kao što to uvijek čini:
- Valjda je zauzet treningom ili drugim obvezama u klubu - rekao nam je njegov otac Gojko, 80-ih i 90-ih godina standardni igrač Mladosti i Širokog Brijega:
- Nas je Tomića cijela “dinastija” uspješno igrala nogomet za Široki (prije Mladost), ali i mali nogomet. To su Bože, Vincel, Cana, Marinko... Susjed Vlado Kopilaš, bivši direktor Rudnika boksita, bio je u svoje vrijeme među boljim igračima Mladosti - rekao nam je Gojko Tomić.
Marko Kopilaš, stasiti branič (195 cm), gradačkih je korijena, ali je karijeru gradio u Njemačkoj: Stuttgart, Reutlingen, St. Kikers, RV Frankfurt, Darmstadt, Ofenbach...
Statističari su izračunali da je u 377 nastupa za njemačke klubove odigrao 32.929 minuta te da je za mlade hrvatske vrste nastupio sedam puta. Uz Tomiće i Kopilaše, odličnih je igrača bilo u cijeloj župi Mostarski Gradac: Donjem i Gornjem Gracu, Gostuši, Grabovoj Dragi... Jedan od njih je Marijan Ćavar iz Rame, ali gostuških korijena. Afirmirao se u Zrinjskom, prešao u Eintracht Frankfurt, posuđen Osijeku te Greuther Furtu. Sa Stipom Lončarom je prijatelj, prijateljevali su u U21 vrsti BiH. Damir Ćavar (26), također s Gostuše, afirmirao se u Branitelju, igrao za Zagreb, Solin, Neretvu, igra u Njemačkoj. Marija Rotima (Gornji Gradac) ljubitelji malog i velikog nogometa 90-ih godina pamte po “najboljoj lijevoj nozi” na Pecari i topovskom udarcu.
Uz Stjepana i Roberta, još su s puno uspjeha u Širokom i diljem svijeta igrali dugi Lončari: Tonćo, Drago, Stipe, Ivica. Šteta što je rano objesio kopačke o klin Matej Karačić (Široki, Zrinjski, Cibalia...) te Stipe Ćorić (Rapid Beč, Široki, Gošk...). Svi su oni iz male gradačke župe.
