Kada se u ožujku ove godine Zdravko Mamić iz susedne BiH još jednom odlučio uključiti u rad Dinama, pa makar i samo kao “savjetnik”, i smijeniti Nenada Bjelici, Večernji list upozoravao je kako je klupska politika potpuno pogrešna. Samo nekoliko mjeseci kasnije to se pokazalo točnim.
Jedan od najboljih trenera u posljednjih 50 godina Dinama, koji je od tog kluba napravio ozbiljnu europsku momčad, odletio je pod krinkom da u doba svjetske pandemije nije pristao na smanjenje ugovora, iako je svima bilo jasno da se radi o tome da više nije bio “po šmeku” vrhuške kluba.
Mamići su radije taj moćan stroj odlučili povjeriti nekome tko će ih slušati, dali su ga u ruke dotadašnjem treneru mlade momčadi Igoru Jovićeviću koji je, eto, ekspresno odletio. Time su, po tko zna koji put, sami sebi, a i tom velikom klubu, zabili autogol. Jer, ne samo da su ostali bez Bjelice, trenera svjetskog kalibra, već su i “potrošili” jednog mladog i perspektivnog trenera.
Pratio sam Jovićevićev rad s Dinamovim klincima i u njemu vidio puno dobrih stvari, nazirao se trener koji bi jednoga dana mogao biti među našim najboljim stručnjacima, a sad je izgorio i prije nego što je bio spreman za takve stvari.
Dinamo je još jednom pokazao da je talac braće Mamić, a tako ne rade veliki klubovi. Njihove odluke (pre)često su išle na štetu kluba jer im je bilo bitno da namire svoj ogromni ego. Klupski uspjeh?
Budimo ozbiljni, koliko god se oni u to kleli, uvijek im je to bilo sekundarno. Svojim su odlukama (savjetodavnim, naravno) u samo nekoliko mjeseci ponovno sve uspjeli uprskati. Da stvari budu gore, u kuloarima se opet priča da će upravo Zoki ponovno na klupu, da će on dovršiti sezonu.
Jasno, priprat će se sad svi, upalit će se alarmi, i mlađi Mamić slavodobitno će završit ovu sezonu, misleći kako će time navijačima opet zamazati oči. Još početkom godine Dinamo je bio klub sa sjajnim rezultatima, odličnim trenerom i vrhunskom atmosferom oko kluba. Danas je, nažalost, to opet onaj stari Dinamom oko kojega je dosta toga trulo.
