Na današnji dan parafrazirat će se i aktualizirati jedno gotovo pa statusno pitanje među bivšim hrvatskim nogometašima i nogometnim dužnosnicima: gdje si bio 17. listopada 1990. godine? Toga datuma, naime, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu, prijateljsku s Amerikancima u Zagrebu, i slavila 2:1 pogocima Aljoše Asanovića (Metz) i Ivana Cvjetkovića (St. Truiden).
Šuker gledao s tribina
Osim njih dvojice, povijest hrvatskog nogometa te vedre listopadske večeri u Maksimiru pred 30 tisuća gledatelja ispisali su još i Ladić (Dinamo), Gabrić (Rijeka), Peršon (Dinamo), Vulić (Mallorca), Dražić (Hajduk), Kasalo (Nürnberg), Čelić (Hajduk), Mladenović (Dinamo), Mlinarić (Cannes), kapetan Kranjčar (St. Pölten), te dvojica stranaca, Slovenac Židan (Dinamo) i Albanac Shala (Dinamo). Izbornik je bio Dražan Jerković, a njegovi pomoćnici Zdenko Kobeščak, Vladimir Lukarić i Ivica Grnja.
Kad smo već kod tog povijesnog datuma i pitanja ‘gdje si bio?’, kažimo kako je današnji izbornik Zlatko Dalić u to vrijeme bio igrač Veleža i utakmicu je gledao na televiziji u Mostaru, a predsjednik HNS-a Davor Šuker, tada ozlijeđeni igrač Dinama, utakmicu Hrvatska – SAD gledao je s maksimirskih tribina.
U povodu 30. obljetnice te spektakularne, nadasve emotivne maksimirske revijalke, u kojoj je rođena jedna svjetska nogometna velesila, izabrali smo trideset reprezentativaca koji su obilježili posljednja tri desetljeća hrvatskog nogometa. Pa iako su od susreta s Amerikancima pa do prve službene natjecateljske utakmice s Estoncima u kvalifikacijama za Euro 1996. prošle gotovo pune četiri godine, Hrvatska je već u svojoj embrionalnoj fazi nagovijestila kako u sebi krije koncentrat darovitosti za najviše svjetske domete.
Primjerice, naša je tek stvorena reprezentacija u svoja prva dva nastupa, protiv Amerikanaca i Rumunja (oba 1990. godine), slavila nad sudionicima posljednjega Svjetskoga prvenstva u Italiji. Također, na putu prema međunarodnoj afirmaciji Hrvatska je deklasirala još dvije respektabilne nogometne nacije: 1992. godine Meksikance u Zagrebu s 3:0 te 1994. godine Španjolce u Valenciji s 2:0.
Naš popis od 30 najznačajnijih protagonista hrvatskog nogometa, naravno, nije Sveto pismo i vjerojatno neće zadovoljiti svačiji ukus. Međutim, na njemu je doista crème de la crème naše reprezentacije, nogometaši koji bi po svojoj darovitosti, nogometnoj inteligenciji i karizmi na vrhuncima svojih karijera mogli imati (ili su imali) mjesta u najvećim svjetskim klubovima.
Tako je Hrvatska u proteklih trideset godina među ostalim imala niz europskih klupskih prvaka (Prosinečkog, Bokšića, Bobana, Šukera, Šimića, Bišćana, Modrića, Kovačića, Rakitića, Mandžukića, Lovrena, Perišića), imala je prvoga topnika Svjetskog prvenstva (Šukera), zatim i prvog strijelca jedne od liga petice (Bokšića u Francuskoj 1993.), pa igrača koji je imao zapažene role u čak šest klubova u četiri lige petice (Asanovića), zatim kapetana u dva kluba Njemačke i Engleske (Bilića), potom nogometaša koji je igrao u dva najveća španjolska kluba, Real Madridu i Barceloni (Prosinečkog), te čovjeka koji je zabijao u dva finala Lige prvaka te i u finalu SP-a (Mandžukića), na kraju i maloga diva s velebitskog kamenjara koji je okrunjen kao najbolji nogometaš svijeta u svim izborima (Modrića)...
Samo dvojica igrača s našega popisa od trideset najznačajnijih, Ladić i Srna, nisu nastupala u ligama petice, a samo trojica njih (Rakitić, Perišić, N. Kovač) nemaju seniorski nastup za neki od hrvatskih klubova.
Zlatna lopta izlivena u Zadru
U zaključku: ako je hrvatska reprezentacija po dometima ovih igrača nogometna velesila, imamo li pravo taj epitet osporiti našim klubovima, odnosno našoj ligi, čiji je rejting, istina, u padu, ali ona i dalje proizvodi i izvozi zvijezde za velike klubove? Nije li Zlatna kopačka rođena i stvorena u Osijeku, a Zlatna lopta oblikovana i izlivena u Zadru? I posljednji primjer: nije li polufinalist Lige prvaka nedavno kupio tek 18-godišnjeg igrača Dinama?
Mala zemlja velikih nogometaša i 30 godina nezamislivih uspjeha; to može samo Hrvatska!•
