Iako su za širi i površniji narativ nogometnih navijača okomitost i direktnost uglavnom nešto pozitivno, to nije uvijek slučaj. Najbolje se to može objasniti na primjeru hrvatske reprezentacije i njihovoj utakmici protiv Škotske u trećem kolu Lige nacija u subotu. U posjedu je Hrvatska jako puno žurila i forsirala te pružila rijetku partiju u kojoj igra bez onog svog dobro poznatog strpljenja koje ističe izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić, a koje često nervira navijače. Okomitost i direktnost nisu pozitivne stvari ako se situacija na terenu ne pripremi za njih. Onda je taj element prisutan isključivo na silu, a kao takav ne može dati velike plodove, kao što smo imali priliku vidjeti i na Maksimiru, unatoč važnoj pobjedi.
U tom je kontekstu hrvatskoj reprezentaciji neprocjenjivo imati Matea Kovačića, koji trenutačno izostaje s reprezentativnih obveza zbog privatnih razloga. Kovačić je u protekle dvije godine, uz Luku Modrića, pokazivao najvišu razinu kontinuiteta igara u nacionalnom dresu. Njegove brojke čak to i ne pokazuju. Da, bio je u tom razdoblju prvi po osvojenim duelima i uspješnim driblinzima, no po dodavanjima, ključnim dodavanjima, golovima i asistencijama nije u top pet vatrenih od 1. siječnja 2023. godine. Međutim, ono što Kovačić radi bolje od svih hrvatskih reprezentativaca u posljednje vrijeme jest da nuđenjima za dodavanja, a potom i odabirom jednostavnog rješenja pridonosi strpljivosti i tečnosti igre. Isto tako, Kova se zna iznimno dobro riješiti pritiska, pojačati ritam i ponijeti loptu kad se protivnička obrana uspava, ali taj moment ne smije dolaziti pošto-poto, samo da bi se suparnička obrana probila. To se mora dogoditi kad su na terenu geometrijski stvoreni svi preduvjeti za probijanje suparničkih linija, a Mateo to u redovima Manchester Cityja, ali i reprezentacije, radi na najvišoj mogućoj razini.
Dosta će nam o njegovu izostanku, u kontekstu manjka kontrole utakmice, pomoći podatak da je u posljednjem ciklusu protiv Poljske Kovačić imao 110 dodira s loptom, a da su preostala četiri veznjaka, ne računajući Modrića (Petar Sučić, Luka Sučić, Martin Baturina i Mario Pašalić) zajedno imali 139 dodira. Taj dio dosta govori o tome koliko Kovačić želi biti involviran u igri, ali u određenim trenucima čisto da bi se držao ritam igre, a to je način na koji je hrvatska reprezentacija naviknula igrati i, što na kraju pokazuju i rezultati, način koji vatrenima najviše odgovara.
Mario Pašalić se protiv Škotske nije pokazao kao opcija koja može pridonijeti puno kontroli igre, a izbornik Zlatko Dalić bez Kovačića će vrlo vjerojatno pokušati s drugim eksperimentom u vidu Dinamova vrijednog polivalentnog veznjaka Petra Sučića. Teško da bi to moglo pridonijeti kontroli igre protiv Poljske, taj se dio jedino može ostvariti s Kovom. Naravno, rame uz rame s Modrićem.
Hrvatska će stoga po svemu sudeći večeras nastupiti u ovom sastavu: Livaković - Šutalo, Ćaleta-Car, Gvardiol - Perišić, P. Sučić, Baturina, Modrić, Sosa - Matanović, Kramarić.
