Šest sezona igrao je Boris Živković u Bayeru iz Leverkusena. Bila je to posebna priča, za Živkovića posebno nogometno putovanje. Za ljepši osjećaj nedostajao je samo pokoji trofej. Uspomena je jako puno, iako je od njegova boravka u Leverkusenu prošlo više od dvadeset godina. Njegov bivši klub ove je godine doživio pravu renesansu u sezoni za koju su rijetki mogli kazati da će biti povijesna.
– Napokon smo i mi osvojili prvenstvo. Dugo se borimo, dvadeset i pet godina, ja sam četiri-pet puta bio drugi. Presretan sam jer me za taj klub vežu prekrasne emocije – počeo je Živković.
A na superioran način je Bayer zapravo osvojio taj povijesni naslov prvaka. Tako dominantni trijumfi zapravo su prava rijetkost i u europskoj nogometnoj povijesti?
– Istina. Bayern je godinama dominantan i vlada njemačkim nogometom. Leverkusen je naslov prvaka osigurao pet kola prije kraja prvenstva, ne znam hoće li se takvo što ikada više ponoviti.
Superiorni na svim razinama
Posebice što je borba s Bayernom sve samo ne lagana. Bavarci su superiorni na svim razinama, a posebice na onoj najvažnijoj, financijskoj.
– Naravno. U svemu su dominantniji. Cijeli svijet zna tko je Bayern. Baš zbog toga Leverkusenu skidam kapu na ovosezonskom dosegu.
– Ne znam u čemu je tajna, no očito su pogodili s trenerom. Kada su ga prošle sezone doveli, bili su u zoni ispadanja. Pogodili su s pojačanjima koje su kupili. Ključna je bila povezanost i sklad trenera s igračima koji ga prate u njegovoj nogometnoj filozofiji. Pokazalo se to dobitnom kombinacijom.
A pokazalo se i to kako se zapravo mijenjaju nogometni trendovi. U doba dok ste vi igrali teško bi neka španjolska nogometna vizija prošla u radnom i dinamičnom njemačkom poimanju igre?
– Ne znam je li kod Xabija Alonsa prisutna ona iskonska španjolska nogometna filozofija. Ne koristi on previše onu Guardiolinu tika-taku u kojoj se igra do iznemoglosti. Dobro, preferira nogomet s posjedom, ali to je opći nogometni trend u svijetu, ne samo španjolska filozofija. No ne ide toliko u širinu, više je riječ o stvaranju. Momčad mu visoko stoji i igra presing na protivničkoj polovici. Stalno želi napadati što mu se ove sezone puno puta vratilo. Posebice kada su protivnike lomili u zadnjih petnaestak minuta. U mnogim utakmicama pobjeđivali su doslovce u zadnjim minutama. Očito su sjajno fizički pripremljeni jer su ove sezone na tri fronta, domaćem prvenstvu, kupu i Europskoj ligi. Naravno, Xabi Alonso ima dobar roster i potrebnu širinu bez koje se ne mogu imati visoki ciljevi.
Živković je sve ove godine bio upućen u procese svog bivšeg kluba. Je li ovaj uspjeh zapravo neka vrsta incidenta ili plod dugogodišnjeg sustavnog rada?
– Xabi Alonso je nakon osvajanja naslova prvaka na konferenciji za medije eksplicitno zahvalio prethodnim trenerima i generacijama igrača koji su stvarali ovu priču. Očito je riječ o procesu koji se jednostavno morao dogoditi. Mora postojati sustavna priča, posebice što je iza kluba najveća farmaceutska kompanija na svijetu. Na tim se iskoracima radilo i u moje vrijeme. Mi nismo uspjeli, ukupno smo pet puta bili drugi. Očito se sada sve poklopilo. Nadam se da će i sljedećih godina Bayer biti u vrhu.
Može li se iz svega toga preslikati neki nogometni segment u zanatskom smislu od čega bi profitirali, primjerice, neki hrvatski klubovi?
– Uvijek se to može učiniti, to je lako. Odeš, vidiš i preslikaš. Svi naši klubovi i treneri gledaju te utakmice. No treba imati materijal, igrače za te dosege. Ne možeš nešto forsirati ako nemaš igrače koji to mogu izvesti na terenu. Xabi Alonso ima šest iznimno brzih igrača i jasno je što mu je činiti. Izvukao je od njih ono što najbolje znaju, u dubini pronaći prostor.
Kada već pričamo o rosteru kojim raspolaže Leverkusen, moramo spomenuti Floriana Wirtza.
– To je dečko od 20 godina i na tržištu trenutačno vrijedi do 150 milijuna eura, ima 150 utakmica u Bundesligi, 40 pogodaka, 30 asistencija, standardan je u reprezentaciji...
Nijemci odavno nisu imali tako talentiranog veznjaka?
– Istina. Odlučio je i sljedeću sezonu ostati u Leverkusenu, kaže da će o odlasku razgovarati kada mu istekne ugovor.
A dugačak je popis zainteresiranih kupaca.
– Prošle godine Chelsea je ponudio 70-80 milijuna eura, a klub je to odbio.
Kako se u tu Leverkusenovu priču uklapa Josip Stanišić?
– Očito je pogodio s odabirom kluba. Lijepo će mu se biti s naslovom prvaka vratiti u matični klub.
Je li vas sva ova euforija u Leverkusenu podsjetila na vaše doba u Bayeru?
– Naravno. I mi smo čak igrali utakmicu protiv Werdera doma. Tada nam je trebala pobjeda, a iz dvije sljedeće samo bod za naslov. Sjećam se da smo promašili jedanaesterac i izgubili 0:1. Ove godine Bayer nije kalkulirao niti je želio igrati na sigurno. Zgazili su Werder da ne bi bilo nedoumica i pokazali da su najbolji.
Možda je ovo samo uvertira za nešto više u Ligi prvaka sljedeće sezone?
– Ovisno tome hoće li ova momčad ostati na okupu. A u udarnoj postavi Leverkusena trenutačno nema igrača bez ozbiljne ponude za golemi novac. Klub će sigurno prodavati igrače jer mi nismo Bayern da možemo imati skupe igrače nekoliko sezona i konstantno dovoditi nove, odnosno ulagati novac. Bayer živi na filozofiji da mora napraviti dobar rezultat, a potom prodati dva-tri igrača da može investirati u nove. A nije lagano provesti tu priču, treba pogoditi s prodajom kao i kupnjom igrača koji se opet moraju savršeno uklopiti u njihov sustav.
Kada već prebiremo po vašim uspomenama, svaki put se svi sjetimo one nezaboravne scene u finalu Lige prvaka 2002. godine u kojoj je Bayer igrao s Realom. Naravno, i onog voleja Zinedinea Zidanea...
– Prošlo je puno godina. Ponekad me netko podsjeti pa onda odvrtim film. Imali smo tu utakmicu u svojim nogama, puno smo zicera promašili u posljednjih petnaestak minuta. Bila je to godina u kojoj su nam bile zapisane neke stvari. Te godine su u mojoj momčadi igrala petorica njemačkih reprezentativaca koji su na Svjetskom prvenstvu opet završili drugi. Izgubili su finale protiv Brazila.
Kao i svaka ozbiljna sredina, Bayer Leverkusen drži do odnosa sa svojim bivšim igračima?
– Naravno. Igramo nogomet za veteransku momčad, družimo se desetak puta godišnje. Na tim druženjima pričamo o nekim našim prošlim vremenima. Sada je neko novo doba, neki novi klinci, novi stadion.
Idete na proslavu naslova prvaka?
– Dobili smo poziv na finale njemačkog Kupa 25. svibnja u Berlinu. Bit ćemo dva dana s igračima, na taj nas se način klub ove godine sjetio. Naravno da idem.
A ovogodišnji Real je u Ligi prvaka ipak izbjegao sve zamke Pepa Guardiole?
– Ne znam što bih kazao. Veliki Real u Manchesteru se u svom šesnaestercu branio 90 minuta, to mi je... Ne znam. Izgleda da cilj opravdava sredstvo, oni su uspjeli u naumu, a tko te pita kako si prošao. Sada su u polufinalu i bespredmetno je pričati o tome kakva je bila utakmica, to su svi vidjeli.
Slično je Realovu podređenu situaciju komentirao Carlo Ancelotti kada je kazao: 'City je imao posjed? Pa eto im lopta, mi smo prošli dalje...'
– Pa tako je. Oni su u polufinalu. Sada ćemo vidjeti protiv Bayerna, možda im se vrati...
A što može Bayern protiv ovog Reala?
– Sigurno može u finale. Realu se sada može dogoditi da bude bolji pa da ispadne.
E, to bi zaista bila još jedna posebna Bayernova europska priča?
– Oni su sve karte bacili na završnicu Lige prvaka. To im je sve, zadnje vađenje. A bila bi posebna priča da Julian Nagelsmann zadnju utakmicu na klupi Bayerna vodi u finalu Lige prvaka na Wembleyu. Veće šanse dajem Bayernu u odnosu na Real Madrid.
A nakon finala Lige prvaka okrenut ćemo se nadolazećem Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Bit će to posebna emocija za navijače hrvatske reprezentacije jer na su ćemo u Njemačkoj sigurno imati iznimnu podršku. Što bivši kapetan vatrenih očekuje ovog ljeta?
– Nadam se da ćemo proći prvi krug i onda je sve moguće.
Hoćete li ići na Europsko prvenstvo?
– Naravno.
Ima li neka ulaznica viška?
– Ulaznice je nemoguće nabaviti. Ja sam se za svoje pobrinuo na vrijeme.
Bit će potrebne posebne vještine da bi se nabavio komad papirića. A kakve su nam šanse u skupini?
- Svi imaju isti cilj. Moramo napraviti sve da uspijemo i ovaj put. Dečki su spremni i željni pokazati još jednom koliko vrijede. Vjerujem u njih.
Protiv velikih znamo igrati.
– Znamo protiv velikih i malih. Riješit ćemo mi to.
A tko će biti prvak Hrvatske?
– Ima još puno kola do kraja. Dinamo i Rijeka imaju sve u svojim nogama. Rijeka ima malo drukčiji stil igre. Sergej Jakirović je u Rijeku doveo sve igrače za taj nogomet. Tu je priču nastavio Željko Sopić. Igraju jako, okomito, opasni su s odličnim igračima u svakoj liniji. Dinamo, s druge strane, ima igračko iskustvo, odnosno, iskustvo osvajanja trofeja. To mu je velika prednost.
Sopićeva posebna energija
Što je Rijeci posebnoga donio Sopić?
– To je posebna energija, on je sam po sebi takav. Na momčad je prenio pozitivu. No ako si pravi igrač i profesionalac, ne treba ti trener prenositi takvo što. Želiš li igrati na ozbiljnijoj razini, to moraš imati u sebi.
Može li se još išta dodati o Hajduku, vašem bivšem klubu?
– Ne znam. Sve je stalo u sedam dana. Šteta što je priča tako završila. Bilo bi lijepo da su do kraja ostali u utrci za naslov prvaka. Imali bismo zanimljivije prvenstvo...
Sve je stalo u sedam dana, a možda i manje?
– Ma ponekad sve stane u jednu utakmicu u kojoj jesi ili nisi...
A Hajduk već godinama – nije?
– Ah, to je nažalost tako. Moraš cijelu godinu biti pravi za tu jednu utakmicu, a poanta je što nikada ne znaš kada će ona doći.
Pričao je Živković i o nekim drugim trendovima, mladim igračima iz hrvatske lige koji su po njegovu guštu.
– Martin Baturina je bez konkurencije. Iz Hajduka mi se sviđaju Rokas Pukštas i Niko Sigur, to je to...
Moreno Živković izrasta u ozbiljnog igrača. Kako izgleda vaša nogometna komunikacija sa sinom?
– Razgovaramo normalno o svim stvarima. Ne bih pričao previše o sinu, uskoro će napuniti dvadeset godina. Mora se boriti sam i tražiti svoje mjesto pod suncem. Želi li igrati ozbiljan nogomet, to je jedini put. Sve ostalo je nevažno – zaključio je Boris Živković.
