Već dulje vrijeme Rukometni klub Vitez nalazio se u velikim problemima – financijskim i organizacijskim – i iz mjeseca u mjesec tonuo je sve više, a kada se činilo da će i “potonuti”, ugasiti se, na scenu je stupila nekolicina entuzijasta, bivših rukometaša… Svjesni da se na dotadašnjim temeljima, urušenim, ne može dalje, 1. prosinca 2017. organizirali su osnivačku skupštinu novog rukometnog kluba - Rukometnu akademiju Vitez, kako su mu dali ime.
Izabrana sva tijela
Izabrali su sva tijela budućeg kluba, za predsjednika je izabran Vedran Ivišić, a za dopredsjednike Nikola Čato i Mahir Sarajlić, dok je trenerski posao povjeren ranije istaknutim rukometašima i trenerima, Danijelu Papiću i Nikoli Čati, a na čelo struke imenovan je mladi Bojan Štrbac, bivši rukometaš i trener RK Vitez, magistar tjelesne kulture i profesor Srednje škole Vitez.
Odlučeno je, radit će se i natjecati, bar za sada, samo s mladim vrstama, s dječacima i mladićima rođenih od 2000. do 2012. i djevojčicama rođenim 2006. - 2012., u okviru srednjobosanskih županijskih liga i turnirskog vida natjecanja za najmlađe vrste. No, vrlo brzo su se pokazali brojni problemi koji su “pritiskali” Rukometni klub Vitez i, unatoč trudu oko okupljanja mladih, budućih rukometaša i rukometašica, na prvi trening došlo je tek sedam dječaka. Međutim, upornim radom, informiranjem, razgovorima… što se hoće, kako će se ubuduće raditi, “slika” se brzo promijenila i, recimo, na treningu 1. veljače 2018. bilo je različitih uzrasta, čak 75 dječaka i mladića i u svim uzrastima više od 30 djevojčica.
- Zaista smo krenuli potpuno od početka. Prvi nas je trening, zbog malog broja odazvanih, uplašio, ali ne i pokolebao. A rezultati našeg dosadašnjeg rada, vraćanja povjerenja i djeci i njihovim roditeljima, urodili su plodovima i sada možemo reći da Rukometna akademija Vitez diše punim plućima.
Na samom početku nismo imali lopte, tenisice, majice…, a o dresovima i trenirkama da i ne govorimo. Na sreću i naše zadovoljstvo, uz pomoć prijatelja rukometa, bivših rukometaša, roditelja… iz dana u dan situacija je sve bolja. Najnužnije već imamo, a do početka natjecanja, ligaškog i turnirskog, imat ćemo i potrebnu natjecateljsku opremu. Vole Vitežani rukomet. Rukometna tradicija je bogata, povijesno seže u daleku 1957. godinu i bila bi prava šteta da je rukometa u Vitezu nestalo, kazali su nam iskusni i poduzetni Nikola Čato i mladi i vrijedni rukometni zaljubljenik Bojan Štrbac.
A da se dobar glas daleko čuje, potvrđuje i činjenica kako su uz mlade Vitežane u Rukometnu akademiju uključena i djeca iz Travnika, Novog Travnika, Nove Bile i Busovače, njih više od 20. A takvo zanimanje za rukomet u Vitezu i izvan Viteza zaista se ne pamti.
Zadovoljni uspješnim “startom”, voditelji Rukometne akademije Vitez u nedjelju su organizirali prigodno druženje mladih rukometaša, njihovih roditelja i prijatelja kluba, podupiratelja…
Prigodno druženje
Druženje je potrajalo, bilo je tu djedova, sinova i unuka, odigrana je i utakmica između kadeta Akademije i njihovih očeva, odreda bivših rukometaša. Roštiljalo se, kuhao se čobanac te su se prepričavale rukometne uspomene, a govorilo se o planovima za budućnost (kažu, ako Bog da, svijetloj) Rukometne akademije Vitez. I s pravom se može reći da je to zaista bio rukometni dan, rijetko viđen sportski događaj i ugođaj.•
