Toni Kanaet, osvajač prve medalje za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju na Radio Dalmaciji ispričao je Anamariji Božinović da mu u karijeri nije bilo lako.
- Uz brojne ozljede, najteže je bilo nakon srednje škole kad nisam znao hoću li se uopće nastaviti baviti sportom, ali zahvaljujući trenerima nisam odustao. Bili su tu i pomogli kad je trebalo - ekao je brončani tekwandoist istaknuvši važnu ulogu koju u njegovoj karijeri imaju treneri iz TK Marjan.
Zlatna Matea Jelić također je članica spomenutog kluba, a Toni se prisjetio njihovih sparinga, odnosno onoga kada joj je slomio nos. - Matea i ja smo sparirali i slučajno mi je noga poletjela njoj u nos, ali srećom nije bio veliki lom - prisjetio se Toni uz zaključak da su nešto i iz toga naučili. Javnost nije znala da je Kanaet slomio ruku samo pet mjeseci prije Olimpijskih igara u Tokiju.
Ispričao je da je isprva bio šokiran, ali je odlučio iz te situacije izvući najbolje i radio je na popravljanju udaraca nogom. Koliko je mentalno jak dokazuje i njegova reakcija nakon poraza u polufinalu od Rusa Maksima Khramtcova. - Kad sam izgubio od Rusa baš sam bio frustriran i ljutit, ali sam opet iz te ljutnje izvukao nešto. Rekao sam sebi - Idem sad sve pomesti do kraja, i tako je i bilo.
Anamarija Božinović upitala ga je i kako komentira to što je dospio na liste najzgodnijih sportaša u Tokiju. - Dobio sam dosta poruka, nisam stigao sve ni pročitati, ali sigurno mi sve to laska.
Otkrio je i da obožava pizzu i kino, utakmice uvijek radije gleda na Poljudu nego u kafiću, a zahvalan je za sve trenutke u Tokiju, ponajviše za šansu da upozna Sinkoviće i naše tenisače. Pariz je za tri godine, a Toni Kanaet, nakon kratkog odmora, nastavlja s pripremama za još jednu olimpijsku medalju.
