Kako funkcionira svijet nogometa u zemlji koja ga je utemeljila, danas u informacijskom dobu, bila mi je jedna od misija pripremajući se za London, londonske nogometne klubove i Engleski nogometni savez. Je li Engleska druga galaksija?
Pripreme za susrete s “velikanima” trajale su mjesecima. Brojni dopisi, pisma, molbe, igre na emociju i dr. bili su mi svakodnevnica. I odmah da otklonim sve dvojbe. Nema ulaska u velike londonske klubove, pa čak ni novinarima, ako nemate “debelu” vezu, poznanstvo i prijatelje. Na žalost ili sreću, to je tako. Jedanput je jedan profesor rekao: “Teoretski gledano, preko najviše sedam kontakata možeš doći do bilo koje osobe na svijetu, pape Franje, D. Trumpa, kraljice Elizabete i dr.”.
Profesionalizam
Moj odlazak bio je kombinacija jakih preporuka, dopisa i igre na sreću. Dogovorio sam susret u West Hamu, Engleskom nogometnom savezu, utjecajnom magazinu “Four-Four-Two”, a “imao” sam i ulaznicu za Chelsea. Ulazak u Arsenal, Totenham i druge klubove nije ostvaren, za sada. Kad kažem za sada, to znači da su i za njih ostvarene preporuke te da bi u skorijoj budućnosti trebali biti dogovoreni intervjui i u tim velikanima. Na sastancima s klupskim dužnosnicima mi je društvo pravio te pomagao suradnik i “fotoreporter” Ante Pušić.
U West Hamu nas je dočekao beskrajno ljubazan, prijateljski raspoložen Nikola Jurčević, legenda hrvatskog nogometa i sjajan trener. Omogućio mi je kontakt s ključnim ljudima iz odnosa s javnošću i marketinga. Naravno i sa Slavenom Bilićem koji je svakodnevno, pa i u trening kampu, “razapet” između treninga, davanja intervjua, susreta s igračima, gostima, piše Večernji list BiH. Za privilegij da ručate s Antoniom, Carrollom, Lanzinijem i drugim West Hamovim zvijezdama trebate, kao što sam istaknuo, kontakte i odlučnost. Moj je kontakt bio “domaći”. U klubu su mi objasnili kako sustav komunikacije i marketinga funkcionira kod njih. Jednom riječju - profesionalizam. Imate osjećaj da se oko njih svijet vrti.
Taj osjećaj centra svijeta dobiva punu formu i oblik kada se nađete oči u oči s prvim komunikacijskim stručnjakom Engleskog nogometnog saveza (FA) na čuvenom i čudesnom Wembleyju. Ulazak u njegovu “utrobu” je fascinantan. Osjećaj moćan. Večernji list iz Bosne i Hercegovine je u hramu nogometa. Dočekuju nas kao da radimo za New York Times. To je bila još jedna potvrda profesionalnosti na najvišoj razini. Gospodin Andy Walker se trudi objasniti i odgovoriti na sva pitanja. Organizira nam obilazak stadiona, pita za stanje u hrvatskom i bh. nogometu. Tu nastaje priča o PR-u velikog nogometnog saveza Engleske za Večernji list.
“Imao” sam kartu za Chelsea. Nažalost, javili su mi deset minuta prije utakmice i moj pogled na Stamford Bridge iz lože za obitelji igrača bio je nemoguć s obzirom na londonske gužve. Ali nema veze. Kolega iz FA saveza ponudio mi se kao “kontakt” za sve engleske klubove. To ćemo, razumije se, iskoristiti. A sada malo o novim projektima i izazovima.
“Dnevno dobijemo stotine e-mailova u kojima nam se nudi suradnja. Tvoj nije završio u košu za smeće jer je bio profesionalno napisan te ispunjen zanimljivim i kvalitetnim sadržajem”, rekao mi je gospodin Cris Flanagan u velikom svjetskom nogometnom magazinu “Four- Four-Two”.
Sportska važnost Londona
Ne znam koliko ljudi koji ne prate nogomet zna koliko je moćan i važan ovaj magazin. Ogromna mi je čast što sam dobio priliku surađivati s takvim magazinom. Zanimaju ih također nogomet i nogometne zvijezde iz Hrvatske i BiH. Ponudili su mi suradnju koju sam objeručke prihvatio. Vraćajući se vlakom iz sjedišta ovog magazina u središte Londona razmišljao sam o moći medija, moći novinarstva. Shvatio sam da je sve dostupno, sve je na dlanu, samo moraš htjeti to uzeti. Doživio sam važnost Londona u sportskom smislu, ali još više sam svjestan da ni mi u BiH ne smijemo na sebe gledati inferiorno. Možemo sve. Posebno je to poruka mojoj generaciji i mladima.
I na kraju riječ-dvije o Londonu. Moćan je i snažan. Treba doći, vidjeti ga i pobijediti. San se može ostvariti s pogledom na perspektive i vjerom u sebe.
