Rukometaši Hrvatske danas u zagrebačkoj Areni (18 sati) igraju četvrtfinale protiv Mađarske. Veliki hrvatski adut u današnjoj utakmici trebao bi biti mladi vratar Dominik Kuzmanović (22), član njemačkog Gummersbacha gdje ga trenira Mario Kelentrić koji je s Hrvatskom osvojio svjetsko zlato 2003. godine u Portugalu. Kuzmanović je trenutačno po postotku obranjenih lopti na drugom mjestu s 40,8 posto. Ispred njega je samo Danac Emil Nielsen s 43,8 posto uspješnih obrana. Iza hrvatskog vratara ostali su Brazilac Da Rosa (40,1), Islanđanin Hallgrimsson (40,1), Norvežanin Bergerud (39,5)...
– Počeo sam trenirati s pet godina u malom klubu, Poletu iz Brckovljana, mjesta iz kojeg dolazim i gdje mi žive roditelji. Nagovorio me stariji brat Matej. Na vrata sam došao sasvim slučajno. Na prvom treningu nije bilo vratara pa sam ja stao na gol i ostao do danas. Poslije Poleta otišao sam u Dugo Selo, pa u Nexe i sada sam u Njemačkoj. Prije rukometa trenirao sam tekvando. Taj sport mi je pomogao da mogu napraviti neke pokrete koje možda drugi vratari ne mogu. Primjerice špagu – priča Kuzmanović.
Je li se u obitelji još tko bavio sportom?
– Stric mi je bio sportaš – Mići Kuzmanović – poznati tekvondaš koji je osvajao medalje.
Završio je opću gimnaziju, a kad je bio u četvrtom razredu, dobio je najljepši dar, poziv u seniorsku reprezentaciju.
– Bila je nedjelja, 1. studenoga, 21 sat. Pripremao sam se za školu kad me nazvao Ivica Maraš, glasnogovornik reprezentacije, i rekao da dođem na pripreme, Marin Šego je kasnio, nisam mogao vjerovati. Bilo je nestvarno, u nedjelju poslijepodne gledao sam Kiel s Duvnjakom na TV-u, a već sutradan ručali smo za istim stolom. Tada smo se upoznali, baš me impresionirao, sve nas je pozdravio, tretirao me kao i sve ostale suigrače koji su godinama u reprezentaciji. Bilo je to nezaboravno iskustvo.
Kako je u Njemačkoj?
– Dobro je, zadovoljan sam prvom sezonom u Gummersbachu. Drago mi je što je trener vratara Mario Kelentrić pa dobro surađujemo. U ovih nekoliko mjeseci već sam naučio njemački jezik. U domaćoj ligi ide sve po planu, završili smo prvi dio na devetom mjestu. U Europskoj smo ligi u glavnoj rundi. Imamo tešku skupinu s Flensburgom, Toulouseom i Tatabanyom. Nadam se da ćemo biti među prve dvije momčadi i izboriti četvrtfinale.
Briljirao je Dominik i na posljednjem EP-u u Njemačkoj. Početak turnira dočekao je u bolničkom krevetu, a onda se neočekivano oporavio, stao među vratnice i protiv Francuske imao 16 obrana. Imao je 42 posto uspješnih obrana. Protiv Njemačke bio je još bolji – imao je nestvarne 22 obrane i čak 48 posto uspješnosti. No, rekord mu je 26 obrana i više od 50 posto obranjenih lopti u susretu Nexea i Sportinga u Europskoj ligi. Imao je i 25 obrana za Dugo Selo u susretu protiv Moslavine.
– Nešto se čudno dogodilo prije tog EP-a, mislili smo da je viroza, pa da je korona, pa gripa. Uglavnom, ležao sam u bolnici četiri dana, pio sam antibiotike. Bilo mi je teško na TV-u gledati utakmice svojih suigrača protiv Crne Gore i Slovenije na turniru u Poreču, a ne mogu nikako pomoći. Srećom, brzo sam ozdravio i priključio se momčadi.
Mađarska?
– Imaju Španjolca za izbornika i igraju taj neki španjolski stil. Imaju jako dobrih pojedinaca, dugo igraju zajedno, većina ih dolazi iz dva njihova najbolja kluba, Veszprema i Szegeda. Imaju dobre šutere, budu li imali dobar dan, neće biti dobro. Pripremit ću se za njih kao i za svaku drugu utakmicu. Ne treba zaboraviti ni njihova kružnog napadača Banhidija, koji igra jako dobro na ovom turniru. Teško ga je zaustaviti ako ga čuva samo jedan igrač.
Za svaku utakmicu ima posebnu pripremu, zahvaljujući YouTubeu i ostaloj modernoj aparaturi gleda i prati europske golmane, kao što su Wolff, Landin...
– Analiziram protivnika, gledam kako i gdje najčešće pucaju najbolji igrači, pratim postavljanja najboljih golmana. Inače, najviše se volim pripremati uz glazbu, slušam glazbu i to me motivira, kako mi kažemo, nabrije me.
