Proteklog vikenda Zagreb je bio domaćin jakog međunarodnog kadetskog turnira u hrvanju grčko-rimskim stilom. Prema riječima trenera kadetske reprezentacije Eugena Jakovljevića, sudjelovalo je 100 hrvača i 41 hrvačica iz 13 zemalja, a hrvatski su reprezentativci osvojili deset medalja.
Zlatom su se okitili Renato Osmanović (51 kg) i Marko Milanović (92 kg), srebrni su bili Filip Mikulić (48 kg), Sandra Besek (56 kg), Gia Kastelan (65 kg), Mila Anđelić (73 kg) i Mihael Salajec (80 kg), dok se broncom pohvaliti mogu Matej Rebić (60 kg), Marta Besek (65 kg) i Nina Gerić (73 kg).
Prateći godinama borilačke sportove, svojedobno smo čuli da se ovim izrazito teškim sportom bavi i sin hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića pa nam je ime Marko Milanović govorilo da bi to mogao biti on. A ovaj rezultat, i četiri tehnički superiorna nastupa, sugerira nam pak da se radi o prilično nadarenom mladom sportašu. “Kao od brda odvaljeni” Marko (192 cm, radne težine 97 kg) izborio je četiri uvjerljive pobjede te se izborniku Alenu Runcu nametnuo kao favorit u svojoj težinskoj skupini za nastup na kadetskom EP-u koje će u Bugarskoj održati sredinom lipnja. A potom i za kadetski SP krajem srpnja u Mađarskoj.
Ima golem potencijal
A sve to bit će prvi veliki sportski ispiti za Milanovića i njegov naraštaj jer će se tek na takvim natjecanjima vidjeti tko je potencijal i za ozbiljnu seniorsku karijeru. A za Marka nam i prije tih nastupa govore da je veliki potencijal ne samo po tjelesnim predispozicijama već i po radnoj etici. I da kod izbora reprezentacije doista neće biti ni zrnce “nepotizma” jer je ovaj 16-godišnjak naprosto najbolji u kategoriji. Uostalom, predsjednikov sin, uz takav radni elan, to doista i ne treba. Momak se ne želi ničim isticati, a voljan je trenirati i dva puta dnevno, što je, uz gimnazijske obveze (a čujemo da je i učenik za primjer), za pohvalu. Koliko god da će mu goditi ovakve pohvale iz njegova hrvačkog okruženja, Marku se zacijelo neće svidjeti što će ga ova priča izvući iz anonimnosti u kojoj je dosad uživao. Nažalost, u današnje vrijeme tome je tako i bilo je samo pitanje vremena kada će se početi govoriti o talentiranom predsjednikovu sinu baš kao što je to bio slučaj i s kćeri bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja se bavi umjetničkim klizanjem. I dok se do prije 15-ak godina takvo što možda i moglo držati u tajnosti, uz ovakvu moć društvenih mreža to danas naprosto više nije moguće. Jer, uvijek netko nekome nešto napiše, pošalje fotku ili videoklip...O Marku smo razgovarali s braćom Starčević u čijem Metalcu, i pod čijim nadzorom, Milanović junior i trenira. Kazali su nam Nikola (trener seniorske reprezentacije) i Božo (dvostruki olimpijac) da su htjeli zaštititi Marka od publiciteta bilo koje vrste, no i oni su svjesni da im tu želju ne možemo do kraja ispuniti. To bi još možda i bilo moguće da je ovaj silno uporni 16-godišnjak puki rekreativac, a ne perspektivan sportaš. Inače, ide priča da je Marko u svojim sportskim začecima trenirao džudo, a onda je 2016. na malim ekranima vidio olimpijski nastup Bože Starčevića i odlučio promijeniti sport. U kojem će klubu trenirati, mami Milanović preporučio je prof. dr. sc. Mario Baić, nositelj katedre za hrvanje na KIF-u. Izbor je pao na Metalac i njihovu “Tvornicu šampiona” na Velesajmu, odnosno na braću Starčević jer im je profesor Baić obojici svojedobno bio trener. Upravo smo obojicu Starčevića molili da nam kažu što misle o malom Milanoviću, ali bez celofana.
– Dok je bio klinac, ja sam radio s Markom, a sada je njegov trener Mario Mihalj, a povremeno s njim radi i brat Božo, koji mi bez lakiranja govori da je mali stvarno potencijal. U svemu tome sviđa mi se stav njegova oca koji drži da je hrvanje “pravi proleterski sport u kojem nema novca ni interesa” i da je takav sport uvijek dobro trenirati s odgojne strane – kazao nam je Nikola Starčević i pridodao jednu anegdotu: – Vodio sam Marka na jednom natjecanju za mlađe dječake i, kada sam primijetio da mu je natečen zglob šake, pitao sam ga je li to nešto napuklo, a on mi reče da nije jer da može micati ruku. Nakon dva sata nazvala me njegova mama te mi kazala da su mu napuknule obje kosti podlaktice. Dakle, on je odradio borbu sa slomljenom rukom.
Taj dečko je karakteran
Jako pozitivan dojam Marko ostavlja i na borca koji mu je bio insipracija, na Božu Starčevića: – Dečko je sasvim na mjestu i ne želimo mu stvoriti pritisak. Prilično je skroman i dosta mu je neugodno kada se spominje da mu je tata predsjednik države. On baš voli teške treninge. Nakon što je slomio ruku dolazio je na treninge s gipsom. Kad su mu puknule tenisice, nije dao mami da mu kupi nove jer je on vidio da Rusi, koji su svjetska hrvačka velesila, treniraju u strganim tenisicama. On očito osjeća da su teške stvari ujedno prave. A pred njim je još jako puno teškog rada. Kada je sve to čuo, trener savjetnik u seniorskoj reprezentaciji Bjelorus Igor Petrenka je kazao: – Eta harakterna. Ako vas ova ocjena “taj je karakteran” pak podsjeća na jedan izborni slogan “Predsjednik s karakterom”, očito je da i u ovoj priči puno toga ima veze s genima. Barem u karakternom smislu.
