Napuštajući Split, opraštajući se na recepciji hotela, zaustavio nas je portir: – Je li vam bilo lijepo? Je l’ vam se svidjela splitska publika? A što kažete na ovo sa Švedskom? Znate što, meni se čini da mi imamo loše golmane, pa ništa nisu obranili... – nabrajao je sportski fan dok ga nije prekinuo znanac.
– E vidite, ne slažem se s vama. Nisu golmani krivi. Ma tko može obraniti kad na njega sam puca čovik od sto kila i dvjesto visine?
Ostavili smo ih u raspravi i Ridecarovom Astrom krenuli prema Zagrebu gdje će hrvatska reprezentacija večeras protiv Bjelorusije (20.30 sati) opet biti na iskušenju, a naročito njeni vratari koje se nekako već po tradiciji posljednjih godina fokusira kad rukometaši izgube. Mijenjale su se vratarske postave, mijenjali su se i izbornici, treneri vratara, ali navijači ostaju razočarani. Nezadovoljni su nakon poraza od Švedske bili i oni sami, dva Ivana, Stevanović i Pešić. Šest obrana zaista je premalo iako nisu puno više obranili ni Palicka i Apelgreen na suprotnoj strani (osam obrana). Ipak, naviknuti na velike predstave u 25 godina, a imali smo svjetske klase poput Matoševića, Šole, Bašića i Loserta, navijači ponajviše bijes prebacuju na golmane.
U jakim su klubovima
Umjesto pljucanja koje obično krene, pa se tako netko u miks-zoni sjetio da bi isti učinak bio da je ispred gola stajao Stivijev plakat, podsjetimo za početak da sva trojica igraju ili u vrhunskom (Alilović, Veszprem) ili u jako dobrom klubu (Pešić, Brest Meškov), a Stevanović (Kadetten) bio je apsolutni junak u nezaboravnoj pobjedi na zadnjem EP-u protiv Poljaka na koju se svi rado vraćamo. Teško da bi ih neki strani klub plaćao i držao da ne vrijede. Obojica su jučer s puno samokritike stala pred kamere, Pešić je otvoreno priznao: – Fali mi sigurnosti i čvrstine, čak šest lopti odbilo se od mene u gol!
Stevanović je naglasio: – Bili smo loši u svim segmentima igre, blijedi, ja prvi! Nije izgledalo dobro ni u napadu, pogotovo u obrani, moramo vidjeti gdje je bio problem jer ćemo ih imati i dalje. Bjelorusi su također ozbiljna ekipa, imali smo s njima problema u Poljskoj. Jeste li prije utakmice s trenerom Šolom analizirali udarce Šveđana, pitao je splitski novinarski doajen Toni Bilić dodavši da su stalno bili u krivom „kantunu“. – Naravno da jesmo, analiziramo uvijek. Nije tako jednostavno, znamo sve te igrače, što od prije, što od igara u našim klubovima. I nama treba pomoć, obrana mora biti dobra da bismo mi na golu imali šanse, ali ovaj poraz ide baš i na našu dušu. Jer, od vratara se ipak očekuje da obrani i nešto nemoguće, a ne samo ono što mu ide u ruke. Iako ne treba baš ni podcjenjivati pobjednika, Švedska je na prošlom SP-u igrala možda i najbolje od svih, to je reprezentacija iz vrha rukometa. Mi smo igrali slabije, a na njihov je mlin išlo sve. Červar ih je puno mijenjao kako bi razdrmao obojicu, a vratari inače vole priliku u kontinuitetu. Pitanje je i koliko im odgovara da stalno trče na klupu i s klupe kad se uvodi sedmi igrač jer obojica nisu baš lagani, a sve to oduzme energiju i koncentraciju. U jednom je trenutku postalo i teško uloviti tko je kad stao na gol. Je li vas i to poljuljalo? – Teško je sad o tome govoriti, trener je tražio, pokušavao. Kad sve ide nizbrdo, sve pokušavaš.
Je li stožer prerano premjestio Alilovića na tribinu? Protiv Srbije je proglašen igračem utakmice, a maknut je nakon dvadesetak minuta bez učinka protiv Islanda. U svakom slučaju, promjena nije donijela pomak...
Za vrh nam trebaju golmani
– Stav je da su oni dio tima, mi smo jaki onoliko koliko je jaka naša zadnja karika. Tako smo ocijenili, igramo s Bjelorusijom koja je Pešiću matična liga. To je i taktički potez. No vratari su kapljice u moru problema, a ključ je u obrambenom dijelu – objasnio je trener Horvat.
Abas Arslanagić jednom je rekao da ćemo se vratiti na rukometni vrh kad na vratima opet budemo imali svjetsku klasu. Ako je sada nemamo, ne znači da je nećemo imati uskoro. U Omišu se svakog ljeta održava nadaleko poznati kamp vratara s uglednim gostima poput Omeyera. Brojni naši proslavljeni vratari rade s mlađim uzrastima. Vladimir Vujović trener je u juniorskoj reprezentaciji, a Venio Losert radi u Akademiji Balić-Metličić i živi u Kaštelima. Sreli smo ga jučer kraj hotela Park, u popularnim Versima. Prošle godine bio je član stožera reprezentacije, i on je nestao u čistki nakon četvrtog mjesta na SP-u. – Nisam išao na utakmice, gledao sam na TV-u. Teško mi je komentirati, nisam unutra – rekao nam je Loci, jedini naš vratar i rukometaš uopće s tri olimpijske medalje s Hrvatskom (zlatna Atlanta i Atena, brončani London).
