Drastična razlika u samo godinu dana, prošlog svibnja ovacije publike u Maglaju, novom prvaku Izviđaču, priznanje skautima kao originalnom domaćem proizvodu, od kojeg su se čim stasa, za godinu - dvije, očekivala ekipna i pojedinačna čuda.
Dodatno ‘zaribali’ u Mostaru
Ovog svibnja zadnja utakmica u Živinicama i za jedan pogodak prokockani naslov prvaka. Iskreno prema igri, nisu ga zaslužili. Čin drugi, izgubljeno finale Kupa BiH u Mostaru. Zrinjski je sve podredio osvajanju prvog pehara, a Izviđač spašavao sezonu. Nije ništa spasio nego dodatno ‘zaribao’. Protest zbog suđenja, otkrio je još jednu grešku u sezoni, koja je skaute trebala katapultirati u brend cijele regije.
Posljedice, od velikog favorita Izviđač CO se pretvorio u gubitnika, na gubitku su klub, uprava, stručni stožer, a poglavito igrači čija se kvaliteta vrednuje prije svega kroz konačni rezultat. Otužan saldo koji podsjeća na stihove iz hita kultnih Indexa, samo u srednjem rodu – ‘Bacili su sve niz rijeku i pošli u neki drugi svijet!’ Dio ponajboljih igrača već je na putu u druge veće i bogatije klubove, a kako je krenulo skauti bi na novi naslov mogli počekati sljedećih deset godina.
Tko je kriv? Svi. Prva na redu je uprava kluba. U općoj besparici osigurala je, procjenjujemo, 300 – 400.000 KM! Sve čestitke, ali napravila je neke greške, koje ozbiljni klubovi sebi ne dozvoljavaju. Pasivno je promatrala utemeljenje nove rukometne organizacije Federacije. RK Izviđač morao je insistirati na novim ljudima kako u RS Herceg Bosne, tako i u Federalnom savezu. Meštri koji su 17 godina ‘prodavali maglu’ Izviđaču su podvalili dvije ‘penzionerske’ uloge – predsjednika Skupštine i Nadzornog odbora, što će reći ako su bili nezadovoljni suđenjem u finalu Kupa, sami su krivi. Jednostavno, klub se nije postavio sukladno rezultatima. Veliki propust uprave bilo je i očitovanje PPD Zagreba oko angažmana ponajboljeg igrača Mateja Hrstića, mjesec dana prije početka doigravanja za prvaka! Klub mora voditi računa kako o svom rejtingu, tako i stanju duha među mladim igračima. Umjesto jasnog stava – kako nema razgovora o odlascima rukometaša, dok traje prvenstvo, uprava ‘kao kmet pred spahijom’, skrušeno priznaje kako rijetko talentiran igrač odlazi. Kad ih ‘prefarba’ Zoran Gobac, zašto ne bi i domaće snage, suci Beširević, Dautović i društvo?
Svjestan je trener Zdenko Grbavac, bio opasnosti od skoro dvomjesečne stanke, bez službenih utakmica.
Pogreške u SEHA ligi
Negativne posljedice pokušao je prebroditi angažmanom iskusnog Ratka Nikolića, nije uspio, jer se iz korijena morao mijenjati sustav igre, s improvizacije i imaginacije preći na šablon. Nije uspio, jer za to treba vremena. Greška trenera Grbavca bio je ulazak u SEHA ligu samo s jednim iskusnijim vratarom, na to nije trebao pristati, kao ni novinari koji su na to trebali ukazati. Naravno, novinari su poslije očajnih završnica protiv Celja i Zagreba u Ljubuškom, morali biti kritičniji, a ne sve pravdati mladosti i neiskustvom. Na koncu igrači – lani su bili dječaci, igrali bez opterećenja i razmišljanja, nakon sudara s ‘milijunašima’ iz SEHA lige, počele su mijene s kojima su uz naprijed navedene te još neke ‘sudarili i pukli’. Poučak – i pad je let, ako se realno i samokritički, sagleda situacija!
