Wagner Santos Lago, dugogodišnji najbolji strijelac Premijer lige BiH, napokon je razvlašten toga naslova, piše Večernji list BiH. Nemanja Bilbija, alfa i omega Zrinjskoga, trećim pogotkom protiv Leotara (4:1) dostigao je karizmatičnoga Brazilca. Obojica su do sada zabila po 125 pogodaka, ali Bilbija je u prigodi i dalje tresti mreže dok je Wagner napokon objesio kopačke o klin u svojoj 44. godini.
- Svaka čast Bilbiji, skidam mu kapu i duboko se klanjam. Dobro znam da to nije lako. Bilbija ima izgleda i vremena otići još daleko s brojem golova, moje je, nažalost, završilo. Ne žalim previše, lijepo je bilo. Naigrao sam se i nadavao golova. Kod mene su se oni nizali kao na traci iako nikad nisam igrao za golove jer meni je uvijek prvi cilj bila pobjeda, golovi su onako usput - smije se brazilski majstor koji je u Hercegovinu došao daleke 2003. posredstvom nogometnog menadžera Bože Sliškovića, Širokobriježanina. - Njemu puno dugujem. Taj je čovjek doveo iz Brazila mnogo dobrih igrača ovdje i svuda u Europu. Sa mnom je došao Jeffton, prije mene Bajano, kasnije Renato, Celson te Samir i Eto u Dinamo.
Ljepote Širokog Brijega
Dolaskom je Wagner dvije godine proveo u Posušju, zatim nastavio na Pecari. Ukupno je za ova dva kluba odigrao više od 400 utakmica i postao istinska zvijezda Premijer lige: - U Širokom je već igrao moj brat Bajano. Kad sam se vratio iz Posušja, Bajano je već bio prešao u ruski prvoligaš Kuban iz Krasnodara, pa nam se obojici nije ostvarila želja da zaigramo zajedno. Nismo zaigrali zajedno ni kad sam otišao na probu u Kuban. Sve je izgledalo dobro, ali nakon mjesec dana boravka u Kubanu nije bilo ponude za sklapanje ugovora. Nisam se razočarao, ali sam se vratio u Široki. Bajano je ostao u Kubanu i imao status prve zvijezde kluba. Kasnije je Kuban ispao u Drugu ligu, a Bajano prešao u drugi gradski klub - Krasnodar. Tamo se sve promijenilo, pa je sada Kuban drugoligaš, a Krasnodar u vrhu ruske Prve lige. I u Krasnodaru je Bajano bio glavni igrač kluba, prava zvijezda. Godine 2012. Bajano se vratio na Pecaru.
- Ispunila se obojici želja da zaigramo u istom klubu. Nije to dugo trajalo jer je Bajano prekinuo karijeru i otišao u Brazil. Iz tog razdoblja pamtim Bajanov pogodak protiv Slobode na Pecari izravno iz kornera za 1:0 pobjedu Širokog. Bajano je i sad u vezi s Krasnodarom, moguće da nastavi neki vid suradnje s tim klubom. Inače, on u rodnom Ilhéusu radi u jednoj privatnoj školi nogometa. I Wagner pohađa trenersku školu u BiH i dobro mu ide.
- Nije ta škola lagana. Treba puno učiti, pa se trudim. Stekao sam "A" i "B" licenciju, sad se trudim dobiti Pro licenciju... Što se tiče Širokoga Brijega, kaže da je to najbolje mjesto za život na svijetu. Osjeća se kao "fetivi" Širokobriježanin: - I moja se obitelj tako osjeća. Supruga Lillian i djeca Lana, Davi i najmlađa Luna potpuno su se stopili sa sredinom u kojoj žive. Zadnji put bili smo u Brazilu prije dvije i pol godine. No, onda su djeca počela govoriti: "Tata, kad ćemo kući u Široki?" U redu, ja sam Brazilac i volim svoju rodnu zemlju, ali i ja sam se toliko prilagodio da nemam želje ići bilo gdje iz Širokoga... Osim toga, dobro sam svladao hrvatski jezik. S rodbinom u Brazilu često se čujem, osobito s Bajanom. Imam tamo još dvojicu braće. Nažalost, moji su i otac i majka umrli u epidemiji korone, oboje u samo 4-5 dana...
Mali nogomet - milina
Na pitanje koji su mu bili najdraži suigrači, rekao je:
- Ima ih puno, jako puno - brat Bajano, zemljak Ronielle, Dalibor Šilić, Denis Ćorić, Jure Ivanković. Posebice bih istaknuo Krešu Kordića, osobito utakmicu protiv Borca kada je zabio sva četiri pogotka za 4:0... Od trenera poglavito ističe Ivicu Barbarića s kojim je osvojio i prvenstvo i Kup BiH. Nije preskočio Slavena Musu, Blaža Sliškovića, Tonija Karačića... -Najdraži golovi? Recimo, Sarajevu u zadnjoj minuti za 1:0, Zrinjskom, također u zadnjoj minuti, za 1:1, Želji u Kupu BiH za 1:0 te Borcu iz "voleja" u Kupu za 2:1. Bio je to drugi gol, a i prvi sam zabio. Ipak, najdraži gol u karijeri zabio sam na Pecari albanskoj Teuti za 3:0 i prolaz dalje u Europskoj ligi. Bila je to mala "osvetica" nakon što su nas četvoricu Brazilaca albanski carinici zaustavili na crnogorskoj granici pa nismo igrali prvu utakmicu u Draču. Wagner pomalo žali što nikad nije pokušao igrati u nekom drugom klubu, bilo u BiH, bilo negdje drugdje: - Nekih je ponuda bilo, ali "mlakih i hladnih", pa sam uvijek ostajao na Pecari... Malo mi je žao što nisam nikad dobio prigodu zaigrati za reprezentaciju BiH. A bilo je razdoblja kad sam igrao jako dobro. Ali, Blaž Slišković, Fuad Muzurović, Meho Kodro, Miroslav Ćiro Blažević, Safet Sušić, Mehmed Baždarević... - nikad me se nisu sjetili. No, dobro, bilo i prošlo... Pa i moj brat Bajano odigrao je jednu, ali samo jednu utakmicu za reprezentaciju BiH, a zaslužio je puno više nastupa. Bilo je to u Sarajevu protiv Srbije u kvalifikacijama za SP. Gledao sam tu utakmicu, dobro je pamtim. Wagner ima troje djece. Supruga Lillian ima razumijevanja za sport, posebice nogomet. Najstarija Lana (13) igra odbojku za OK Široki, sin Davi (11) "goni" nogometnu Školu na Pecari: - Najmlađa Luna (5) još se nije opredijelila. Nadam se da neće biti nogometašica, bolje da igra odbojku kao Lana, koja je, čini mi se, jako nadarena. A ja? Igrao sam donedavno nogomet za Kruševo i dosta mi je više. Ja igram mali nogomet u najboljoj malonogometnoj ligi u Hercegovini, širokobriješkoj. Ma to je milina, pravi amaterizam. Igra se "za ljubav" svom selu ili mjesnoj zajednici. Evo, moja momčad Lijeva obala stigla je do polufinala. Nadam se i ulasku u finale te osvajanju Lige. Ali, tu su još Izbično, Privalj i Knešpolje, branitelj naslova. Od ostalih sportova najdraži mi je nogotenis. To je vrlo popularan sport u Brazilu, tamo se igraju državna i druga prvenstva... Prema Wagneru, Sarajevo i Zrinjski glavni su kandidati za naslov. Ali ne treba zaboraviti Želju i Široki. Da, i Široki, koji se, nakon loše prošle sezone, s Barbarićem na klupi jako digao. Ne zaboravite spomenuti Miju Jelića. On je digao Široki, on je najbolji čelnik kluba koji poznajem...
