Izbornik nogometne reprezentacije Niko Kovač uoči važne utakmice u gostima s Bugarskom u petak (20.45 sati, Sofija) podijelio je dojmove s čitateljima Večernjeg lista.
Izborniče, koji vam je do sada najteži trenutak otkad ste na klupi reprezentacije?
– Izbornik mora donositi odluke, a svaka odluka u korist nekog igrača automatski je protiv nekoga. Bio sam igrač, znam koliko taj posao zahtijeva truda i napora. Na primjer, s ljudske strane, vrlo mi je teško bilo reći nekim igračima da ne idu na SP u Brazil.
A neslavni Šimunićev odlazak?
– Jako mi je žao zbog toga što smo prijatelji, viđamo se i čujemo i dalje. Znam da je i Joeu bilo jako teško, pogotovu zbog tih deset utakmica kazne, što je zaista previše. Joe je dugo bio dio nas, došao je nedavno i u posjet reprezentativcima.
Jesu li vas pogodili zvižduci na utakmici s Maltom?
– Nisu, prihvatio sam ih. Bilo bi čudno da nije bilo zvižduka i zaslužili smo ih. Barem što se tiče prvog poluvremena, dok je u drugom bilo puno bolje, stvorili smo nekoliko dobrih prilika i mogli pobijediti sa 4 do 5 pogodaka prednosti. A svaki navijač koji plati ulaznicu ima pravo reći što misli.
Je li 250 kuna preskupo za utakmicu s Maltom?
– S obzirom na okolnosti u kojima živimo, jest.
Je li se među igračima pojavila ideja da se više ne igra u Zagrebu?
– Nije. Normalno da u tom trenutku nije bilo podrške publike, ali uvijek kažem da impuls mora doći s terena. Želimo igrati svuda, u Osijeku, Splitu, Rijeci, Puli, Zagrebu. O tome odlučuje Izvršni odbor, nas se ne pita.
Je li vas pogodio Eduardov istup?
– Time što je izašao u javnost na onakav način, rekao je sve o sebi.
Biste li ga zvali sada da nije onako istupio?
– U Brazilu je, dosta daleko, vjerojatno bi to ovisilo o formi.
Zašto ne posjećujete igrače u klubovima kao što su to radili vaši prethodnici?
– K meni, dok sam bio igrač, nisu baš dolazili. Samo mi je Slaven došao dva puta u Salzburg. Prvi put nakon SP-a 2006. i drugi put prije nego što sam se ostavio reprezentacije. S igračima sam u kontaktu, stručni stožer i ja gledamo sve njihove utakmice.
Kako ste doživjeli postavljanje Romea Jozaka za tehničkog direktora reprezentacije? Kao kontrolu, pritisak...?
– Jozaka doživljavam pozitivno. Digao je omladinsku školu Dinama na viši nivo, školovan je, bio je po svijetu, posjećivao kampove klubova, stjecao iskustvo. I to je primijenio u Dinamu, a sada to isto želi prenijeti i u reprezentaciju.
Nitko ne zna gdje je Pršo
Kontrolira li Jozak popis igrača?
– Ne.
Hoće li sjediti na klupi uz vas kao nekada Zorislav Srebrić?
– Srebrić je sjedio na drugoj klupi, ne uz izbornika. Jozak ne bi trebao biti na klupi uz nas, niti on to traži.
Zna se da je kapetan reprezentacije Srna, dok je kod Štimca dokapetan bio Ćorluka. Kod vas?
– Odlučio sam da je prvi zamjenik Modrić, a poslije njega Rakitić.
Bilić je rekao da biste se kao izbornik trebali više približiti narodu?
– Nije on to tako mislio, nije rekao da moram sjesti u kafić i s ljudima razgovarati o nogometu. Često sam u kontaktu s ljudima, s brojnim stručnjacima koji prate reprezentaciju, kontakt između mene i naroda apsolutno postoji.
Zašto su onda treninzi stalno zatvoreni?
– Gledamo li praksu u svjetskim klubovima, svuda su zatvoreni. Nije to zbog toga što ne želimo novinare ili da narod odmaknemo od reprezentacije, nego zato što u današnje vrijeme svi šalju skaute, špijune na treninge, da vide kako izvodimo prekide, što uigravamo... Jedino je to razlog zašto su treninzi zatvoreni.
Ćiro vam predlaže da uzmete savjetnika?
– Klopp, Guardiola... svi su sami stjecali iskustvo, sami su se formirali. Zato ni ja nikoga ne trebam. Godinu i pol bio sam trener druge momčadi Red Bulla, ne juniora, godinu dana pomoćnik u prvoj momčadi kada smo osvojili dvostruku krunu, bio sam izbornik mlade reprezentacije. Dakle, ne može se reći da nemam iskustvo. A koliko je dugo Slaven bio trener prije nego što je preuzeo reprezentaciju?
Nedostaju li vam neki igrači iz vaše generacije. Kad ste se, na primjer, posljednji put čuli s Dadom Pršom?
– Pravo je pitanje tko se uopće zadnji put čuo s Pršom. Dado je bio sa mnom na Akademiji, pa je prestao dolaziti, čak ni voditelj Akademije Mihačić o njemu nema nikakve informacije.
Kakav je vaš odnos s Mamićem?
– Vidimo se, popričamo, ali Zdravko i ja nismo svaki dan na kavi, ni na telefonu. Osjećam li njegov pritisak? Ne, naprotiv, samo podršku. On vidi da radimo iskreno, marljivo, pošteno, moderno, ima uvid u sve to.
Što ako izgubimo od Bugara i Talijana? Biste li bili spremni na ostavku?
– A što ako pobijedimo u obje utakmice? Ne bojim se da će kola krenuti nizbrdo, optimist sam. Talijani su favoriti naše nezgodne skupine, Bugari se dižu, imaju klub u Ligi prvaka, mi ga nemamo. Kvalitetni su, mogu se umiješati u borbu za prva dva mjesta.
Radim kako Mamić naredi.