Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić u opširnom je intervjuu za bosanskohercegovački Meridian Sport otkrio brojne zanimljivosti vezane uz ono što ga čeka, ali i kako gleda na život, ljude... Boravio je u rodnom Livnu te privukao poveću pažnju, što ne čudi jer kao najuspješniji izbornik u povijesti hrvatskog nogometa, gdje god se pojavi glavna je zvijezda. No, njegovo ponašanje u suprotnosti je s onim neke zvijezde. Miran, skroman, staložen... to je Dalić.
Zato ga nećete vidjeti da se razbacuje novcem ili da mu je on glavna motivacija u onome čime se bavi.
- Novac je, nažalost, sredstvo bez kojeg ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi... Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem - kazao je pa dodao:
- Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada da imam nečega tri ili pet? Ništa. I zato stalno napominjem da mi novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo. Ovo što doživljavam u Hrvatskoj i ovdje u Livnu nema cijenu koju netko može platiti. Toliko poštovanja, radost nakon utakmica koje pobijedimo. To me fascinira i veseli i to su moji novci. To je moje bogatstvo. Moje bogatstvo je da me ljudi poštuju, da me svuda lijepo dočekaju i da ja mogu pomoći svakome. Ono drugo, materijalno… Dovoljno mi je ono što imam.
Nikad nije skrivao da je vjernik jer religija mu predstavlja snagu, utočište i kao takva je zapravo dio njegove osobnosti.
- Vjernik sam, uvijek sam to govorio i ne bojim se to reći. Nijedna vjera ne uči te ničem lošem, naprotiv. Samo te uči dobrom. Nisam ekstreman, nisam radikalan. Vjerujem i meni to daje snagu. Puno puta sam rekao da su za sve što sam napravio u životu zaslužni moja obitelj i dragi Bog. Sedam godina sam bio u Saudijskoj Arabiji, gdje je druga vjera. Ja sam sve to poštovao – vjeru, kulturu, običaje. I to je ono što čovjeka čini. Ne možeš ti samo gledati svoje, moraš poštovati sve. Vjerojatno odatle i poštovanje prema meni, jer ja poštujem sve druge. Jer, nisu samo Hrvati za mene navijali. Navijala je cijela Bosna i Hercegovina, cijela regija. Svi normalni ljudi u regiji su u tom trenutku navijali za Hrvatsku jer ona je bila ta, najbolja s Balkana. Kad spominje Bosnu i Hercegovinu, ne može izbjeći pitanje o tome je li Bosanac ili Hercegovac.
- Rekao bih da sam "i". Oduvijek se vodila polemika oko toga gdje je Livno i rekao bih da je između.
Iako mu je Livno u srcu, ipak se tamo rodio, Split mu je dao u nogometnom smislu mnogo.
- Otišao sam u Hajduk kao dijete. Taj klub me usmjerio, dao mi je šansu da nešto napravim od života. I to je bila moja prva šansa, prvi iskorak iz Livna. Bio je to ogroman šok, doći u veliki Split iz malog mjesta. U tim situacijama čovjek treba opstati. Dođu izazovi velikog grada, a ti si dijete, nemaš pojma ni o čemu. Da sam se vratio, značilo bi da nisam uspio - kaže Dalić i osvrće se na Hajduk: - Hajduk mi znači puno jer je bio moja prva stepenica ka životu i svijetu. Ja sam hajdukovac. Moj otac je biciklom kao mladić odlazio gledati utakmice bijelih na Poljudu. U ovom trenutku sam izbornik hrvatske reprezentacije i meni je Hrvatska na prvom mjestu, a moje simpatije prema nekim klubovima nemaju veze s poslom.
Ali, bez obzira na sve, za sebe će reći da je Livnjak i Varaždinac. - U životu je najvažnije dobiti šansu, a kada ti je netko da, moraš to poštovati. Na tebi je hoćeš li to iskoristiti, kako kažu – ili jesi ili nisi. Meni su to dali Varteks i Varaždin. Taj grad me od prvog trenutka primio kao svog. Varaždin mi je omogućio sve i tamo se zaista osjećam kao kod kuće. A kao izbornik, osjeća najveću prisnost s kapetanom Lukom Modrićem. - On je kao kapetan ta osoba. On je predodređen za to. Ali ta reprezentacija je bila puna velikih imena, zvijezda, velikih faca. Od Ćorluke, Mandžukića, Rakitića, Perišića, Brozovića... I oni su se složili među sobom. Do tada je uvijek nešto falilo. Hrvatska je uvijek nešto pravila, a nikada ništa. A svi su bili veliki igrači, koji igraju u sjajnim klubovima, osvajaju trofeje.
Tijekom Europskog prvenstva prošle godine i teških kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru suočio se s prvim pravim kritikama, što nije bilo lako. No, na sebe nije dao.
- Ne dam jer sve sam u životu napravio sam, teškom mukom i borbom. Otišao sam kao dijete od kuće i ja, netko iz Livna, postao sam izbornik reprezentacije Hrvatske. Sve sam. Nisam imao ni menadžere, ni agencije, ni podršku, ni vjetar u leđa. Ništa. U Saudijsku Arabiju otišao sam opet sam i vodio dva najveća kluba tamo, u rangu Reala i Barcelone u Europi. Došao sam tamo, napravio nešto i sada ja da dopustim da dođu neki tipovi da pričaju o meni i sude o meni. Pa ja sam drugi na svijetu. Ne možeš biti drugi u svojoj kući, a kamoli na svijetu i ti meni govoriš kakav sam. Da bih ja nekoga kritizirao, moram poći od sebe – što sam ja u životu napravio, koji je moj domet, što sam ja učinio u životu, što iza mene ostaje. E onda mogu govoriti o drugome - naglasio je Dalić pa zaključio na kraju: - Ne dam na sebe i nikada neću dati. Griješim, ali sam jedan od rijetkih koji zna reći – ja sam pogriješio, ja odgovaram. Danas toga nema. Nitko ne preuzima odgovornost, svi se krijemo, bježimo, svi smo pametni i za sve su drugi krivi. Ne, ja sam kriv. Ja određujem, slažem i ja učim na svojim greškama i popravljam stvari. I to je moj uspjeh.
