Uspoređujući dvije listopadske utakmice kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. u Rusiji, ne možemo se oteti dojmu kako je izabranicima izbornika Mehmeda Baždarevića ipak nužna mala doza “Ćirinog opijuma”, jer se očigledno iz letargičnog stanja probude kada osjete dozu domaćeg ozračja i onog euforičnog stanja, piše Večernji list BiH.
Različit pristup
Da sve ovo ima osnovu, treba pogledati i analizirati igre svi nacionalnih sedam vrsta bivše države, koje su nastupale proteklih dana. Nakon totalnog debakla većeg broja nogometaša u Belgiji, samo slijetanje u butmirsku zračnu luku donijelo je otrežnjenje i susret sa stvarnošću.
Teško je usporediti dvije listopadske utakmice samo po rezultatu, jer se radi o drastično različitoj kvaliteti reprezentacija Belgije i Cipra, ali se mora usporediti pristup igri igrača na prvoj i drugoj utakmici. U suhom ozračju Bruxellesa, odličnom i više od toga hotelskom smještaju reprezentacije, te iznenađujuće malom posjetu bh. navijača, doživljen je težak poraz. Slijedila je utakmica straha, jer se prije dvije godine na Bilinom polju BiH “gadno opržila” podcjenjujući protivnika te je doživjela poraz. Ipak, pobijedilo je domaće ozračje u kojemu se BiH osjeća najbolje. Ovaj put na Bilinom polju neuobičajen broj gledatelja, koji ipak nisu sebi mogli oprostiti izostati s još jedne utakmice svoje reprezentacije. Kiša nije mogla rastjerati više od osam tisuća onih najvjernijih navijača, koji su uz Zmajeve i kada se pjeva i kada se plače. Oni su za to i nagrađeni u drugom dijelu utakmice s Cipranima kada je kapetan Edin Džeko pokazao kako je u formi i kako mu treba samo dobar poslovođa, koji će organizirati sirovinsku bazu za završne golgeterske akcije.
Pametne izmjene
Izbornik Mehmed Baždarević je, da bi pojačao nastup svojih napadača, napravio četiri promjene u briselskoj momčadi, i krenuo Begović, Vranješ, Šunjić, Spahić, Kolašinac, Višća, Pjanić, Medunjanin, Lulić, Džeko i Đurić, da bi u posljednjih pola sata pokazao svoje umijeće sjajnim izmjenama i uvođenjem Hajrovića, Sušića i Ibiševića ubrzao igru. Izmjenama je rasteretio i malo odmorio veznjake Pjanića i Lulića, te izlaskom Milana Đurića povećao “skočnost” kapetana Džeke, što je rezultiralo sjajnom igrom Zmajeva, u kojoj se Cipar spasio “estonske sudbine” samo zahvaljujući odlično raspoloženom vrataru Kostasu Panayi. Treba reći da se ponovno pokazala velika praznina na lijevom boku. Da i dalje BiH nema rješenja za lijevog bočnog, pokazuju brojne promjene na ovoj poziciji.
- Sine, da sam znao da u postavi nema ni jednog ljevaka ili sigurnog lijevog bočnog, vjeruj mi, ne bih ni preuzeo momčad, kazao je u svom mandatu Miroslav Ćiro Blažević, ali nitko do danas nije shvatio kako se Ćiro tada nije šalio.
Solidne izvedbe
Kako smo igrali? U zadnjem redu Šunjić i Spahić odradili su odlično svoj dio posla, iako njima više odgovara sporija nego mokra trava, na Pjanića su gosti posebno pazili, ali im je uspješno provukao nekoliko sjajnih proigravanja. Tajna samozatajnosti Medunjanina ostat će tajna, dok se za Lulića ponovno mora reći da je europski zmaj. Šteta što bh. strijelci nisu proradili u prvom dijelu utakmice, kada su imali puno prilika i kada je gol gostiju visio u zraku. Možda je i bolje tako, jer bi se pojedinci ponovno vinuli u nedostupne visine, još uvijek ne znajući da je nogomet kolektivna igra i da na klupi ponekad ima boljih i kvalitetnijih pojedinaca, samo im se mora dati prava prilika.
Na nama je trenutačno zaboraviti Estoniju, Belgiju i Cipar, pred nama je Grčka i tako osvojiti barem bod bilo bi kao da smo mi prokopali Korintski kanal, a možemo, kad nam već ide od ruke gradnja koridora Vc, ni bodovi iz Atene nisu nedostižni. Povijest kaže kako su narodi u BiH i veće probleme rješavali pobjedama, a naučili smo valjda da se povijest ponavlja. Ponavljači, idemo u Grčku...
